Nedoder patike, šetač spomenika i "kraljica šera"

Za Antenu M piše: Nana Berger 

Jednu kišnu junsku subotu trebalo je da obilježi finale Lige šampiona i da se, makar na dan, a u predizbornoj tišini pred andrijevačke lokalne izbore, javnost odmori od politike i političara. Od politike je možda i mogla, ali od političara nikako, jer kad se ne bave politikom, ambiciozni političari bave se istorijom, geografijom i drugim naukama iz kojih kažu, a baš niko ne svjedoči, da su imali petice.

Priča o patikama poslanice Jelene Nedović, koje je, kako ona tvrdi, nosila od prvog osnovne do diplomiranja, za samo nekoliko sati ušla je u legendu i prenosila se iz inboksa u inboks onako kao narodna bajka s koljena na koljeno, učinivši ih dostojnim čuvanja u muzeju fiktivne obuće, odmah pored Pepeljugine staklene cipelice.

Okrivivši za otežane okolnosti školovanja inflaciju, Nedović je propustila da hronološki uskladi svoju sagu o kupljenoj obući, recimo broj 33, povodom polaska u školu s obustavljanjem inflacije koja se primjenom Programa monetarne stabilizacije i uvođenjem Avramovog konvertibilnog dinara dogodila u januaru 1994. kada ona nije imala ni četiri i po godine.

Samo nekoliko sati kasnije njen koalicioni kolega Vasilije Čarapić zablistao je predlažući da se spomenik vojvodi Mirku sa podgoričkog Trga nezavisnosti pokloni Cetinju, pomiješavši istorijske činjenice i geografske pojmove, zamijenivši Grahovac Grahovom, no to su tek puke trivijalnosti za člana jedne partije čiji fokus je isključivo na ekonomskim temama i infrastrukturnim projektima. Doduše, sad malo zabrinjava kako će politička elita sa ovakvim poznavanjem lokacija i toponima graditi najavljene auto-puteve i brze ceste.

Spomenik vojvodi Mirku je možda bio razlog zbog kojeg je tizer kampanja novog političko-medijskog projekta umjesto na Trgu nezavisnosti „snimljena“ na trgu u Vankuveru. Kadrovi u spotu, koji je s ushićenjem dočekala ekipa okupljena oko BIRN-exURA osovine, uzeti su iz baze uzoraka pokrivalica, jer je pod jedan – besplatna (ali ne i dozvoljena za korišćenje u promotivne svrhe, nego kome je još u Crnoj Gori do autorskih prava), a pod dva – nema spornog spomenika u kadru (jer će i buduća partija takođe da se bavi isključivo životnim temama, možda ne paf-paf ekonomskim, već, vjerovatno, zelenim).

„Konačno!“, reaguju fanovi na snimak dronom uzdignutim iznad novembarskog kanadskog prizora, koji potom s leđa prati kretanje povorke ljudi koji nose transparente ulicama nekog grada na sjeveru Evrope, a zatim se pojavljuje muška osoba koja drži transparent na kojem je, kao u MS Paintu na Windowsu 95, nalijepljen bordo pravougaonik sa crnogorskim grbom i velikim znakom pitanja. Ozareni, kažu da su jedva čekali. Jedva su čekali da nakon Pozitivne i Ure nađu novu priliku da do izražaja dođu njihove ideje, kreativne i originalne kao ovaj video uradak koji bi, navodno, trebalo da probudi svijest o nečemu – na primjer, da je prije objavljivanja snimka poželjno provjeriti njegovo porijeklo.

Ipak, rezultata nema bez ulaganja – novca, znanja, vremena ili truda – a pravljenje tizera od video-uzoraka preuzetih sa interneta, čemu je danas vičan svaki desetogodišnjak, baš i nije neka investicija u još jedan revolucionarni projekat koji se iznova pojavljuje, pa na takve djeluje kao ulična svjetiljka na crnog leptira.

Kapitalizam je problem, konstatovali bi oni u kolektivnoj neshvaćenosti. Hoće para na paru, rekli bi oni iskusniji – i bili bi u pravu, jer se ne zanose revolucijama za koje niko ne stvara konkretne preduslove. A da hoće para na paru najbolje potvrđuje RTCG. Novousvojena praksa crnogorskog javnog servisa je da se periodično oglašava podacima o svojim uspjesima, posebno o gledanosti, poput „kraljice šera“ (šer = procenat gledanosti datog programa u odnosu na ukupnu gledanost televizije u tom trenutku) sa jedne mračne televizije u jednoj susjednoj zemlji.

Raste gledanost, RTCG je „najbolji javni servis u regionu“ i o svemu se tome valja pohvaliti tako što se sponzoriše objava na Facebooku. A i što da Mark Zakerberg bude tek četvrti na listi najbogatijih na svijetu, kad može biti prvi. Direktor RTCG dobro zna koliko je važno biti prvi na nekoj listi najplaćenijih. Uostalom, i Zakerberg je diplomirao u nekim ozbiljnim godinama (iako njemu to nije bilo preduslov za bilo što), pa logikom sličan-se-sličnom-raduje nezakonito ustoličeni ne žali da baš u njegov džep prespe malo javnog novca. Jer, što će novac nekome ko svakako ne zna s parama, npr. nekome u Crnoj Gori danas – pojede ga inflacija svakako, a i nema nekih prilika za investiranje.

Ništa što danas kupite ne može vam trajati decenijama, kao nekad kad su vam šporeti, televizori i usisivači radili po 20 godina, a da ne govorimo kako ove današnje đečije patike jedva cijelu školsku godinu izdrže. Zato je opipljivo bolje zamijeniti digitalnim i bustovati i šerovati dok cijela Crna Gora ne sazna kako RTCG postiže čudesne rezultate, jer ko u šer vjeruje taj šer i stvara, pa makar i onaj sponzorisani.