Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Postalo je jasno da bi potpuna invazija Rusije na Ukrajinu trebalo radikalno da promijeni pristup zapadnih lidera formatu osiguranja evropske sigurnosti.
Oružane snage Ukrajine danas više od dvije godine hrabro sputavaju rusku vojsku od invazije na Rusku Federaciju u evropske zemlje i implementacije plana Kremlja da potisne NATO na granice iz 1997. godine.
Ruska ničim izazvana agresija na Ukrajinu zahtijeva promjene cjelokupne sigurnosne arhitekture u svijetu.
Rusko "pravo veta" u Savjetu bezbejdnosti UN-a je međunarodni paradoks, kada država agresor koja predstavlja prijetnju miru i stabilnosti u svijetu ima pravo da se brine o svjetskom poretku.
Stoga je lišavanje članstva Rusije u SB UN-a važan element osiguranja svjetskog sigurnosnog sistema, tim prije što postoji zakonski osnov za postupak oduzimanja prava Ruske Federacije da bude članica UN-a, koje je urađeno u decembru 1991. godine bez odgovarajuće rezolucije Generalne skupštine.
Rusija ne traži mir, već želi da legalizuje zauzimanje privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija, da kupi predah da se pregrupiše, naoruža i ponovo nastavi svoju ofanzivu na Ukrajinu, ciljajući na mnoge evropske zemlje.
Ruska Federacija svakodnevno nanosi značajnu štetu kritičnoj infrastrukturi Ukrajine.
Stoga se trošak odlaganja vojne pomoći stalno povećava. Iznad svega, Ukrajini je potrebno moderno oružje koje može promijeniti odnos snaga na frontu: artiljerija, rakete dugog dometa, uključujući ATACMS, dodatni efikasni sistemi protivvazdušne i protivraketne odbrane, kao i značajna količina municije.
Pravovremeno snabdijevanje Oružanih snaga Ukrajine oružjem i vojnom opremom od strane zapadnih saveznika je najoptimalnija investicija u mirnu budućnost cijele Evrope.
Samo povećana i stabilna vojna pomoć zapadnih partnera može kvalitativno promijeniti situaciju na bojnom polju. Glavna stvar je da se dalje isporuke odvijaju brzo i stabilno.
Visokotehnološko zapadno oružje bilo je ključni faktor u nizu ruskih vojnih poraza, narušavajući imidž ruskih vojnih sposobnosti.
Konkretno, organizovano snabdijevanje modernim zapadnim sistemima protivvazdušne i protivraketne odbrane omogućilo je Ukrajini da zaštiti Kijev od razornih ruskih raketnih napada.
Trenutno se postavlja i pitanje o odbrani Harkova, Sumija, Odese, Nikolajeva, Zaporožja i Dnjepra.
Stvaranje višeešalonskog protivraketnog odbrambenog sistema od sjeveroistoka Ukrajine do jugozapadnih regija stvoriće pouzdan štit za živote miliona Ukrajinaca, funkcionisanje hiljada važnih industrijskih i infrastrukturnih objekata i pomoći će ukrajinskoj armiji u borbi protiv ruskog agresora.
Ali za uspješan završetak rata, civilizovani svijet mora se ujediniti i razviti plan za borbu protiv geopolitičkog širenja Rusije.
Poraz ruskih trupa u Ukrajini trebalo bi da bude poraz Putinovih imperijalnih ambicija, kao i garancija za sprečavanje brojnih ratova, sukoba i društveno-političkih kriza u Evropi i širom svijeta.
Međutim, Rusija i dalje dobija oružje od DNRK i Irana, zaobilazeći sankcije preko Kine i zemalja ODKB-a, što je snažan podsticaj za nastavak agresorskog rata protiv Ukrajine.
Dakle, samo od kolektivne volje Zapada da pojača sankcije i pruži pravovremenu i neophodnu podršku Ukrajini zavisi koliko će daleko ići širenje Ruske Federacije ili će ona biti prinuđena da se povuče iz Ukrajine.
Ruska komanda može da se suprotstavi povećanju broja modernog zapadnog naoružanja u Oružanim snagama samo intenziviranjem upotrebe taktike "mesnog napada".
Ako SAD i njeni saveznici ubrzaju isporuku svega potrebnog naoružanja Ukrajini, onda će pokušaj ruske ofanzive ovog ljeta samo ubrzati katastrofalan kraj Putinove vojne avanture za Rusiju.
Ali kašnjenja u dodjeli pomoći već su dovela do teških posljedica na frontu.
Moskva je vješto iskoristila višemjesečnu debatu u američkom Kongresu o dodjeli pomoći Ukrajini da poboljša položaj svojih oružanih snaga i napravi mali iskorak.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR