Za Antenu M piše: Jakov Daković
Državni sekretar u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija Dragan Bojović, zahvaljujući se juče kineskoj delegaciji na uzvratnoj posjeti izrazio je zainteresovanost Crne Gore (?) da se u našim školama svim osnovcima omogući izučavanje kineskog jezika.
Naime, Kinezi su nedavno ugostili delegaciju crnogorskog Ministarstva prosvjete koju je predvodio taj isti Bojović i tom prilikom, pretpostavljam, izrazili svoju žarku želju da nauče srpski/crnogorski pa je bio red da im se na tu ljubaznost jednako uzvrati.
I šta je tu sporno, pitaće neko? Naizgled ništa, uobičajeno protokolarno saopštenje, jedna u nizu dosadnih vijesti dok čekamo koga će sljedećeg GST Novović da uhapsi. Samo neko krajnje zlonamjeran mogao bi pomisliti da je iznenadna ljubav državnog sekretara iz DNP-a prema kineskom jeziku refleksija ljubavi koju gospodar Vučić gaji prema Kinezima, njihovoj kulturi i civilizaciji, rudnicima litijuma a posebno prema njihovoj mudroj geopolitici.
Kina je, kako se to veli, veliki i iskreni prijatelj Srbije, a to nije mala stvar u ova vremena kad je iskreni prijatelj prava retkost. Nije glasala za rezoluciju o Srebrenici, i to možda malkice ima veze sa nekim zbivanjima na Tibetu. Kina je bila prijatelj Srba kroz čitavu istoriju i red je da se toga podsjetimo na dan održavanja "svesrpskog sabora". Kina je dakle podržavala Srbiju konkretno kad? U boju na Marici? Na Mišaru? Čokešini? U Prvom i Drugom balkanskom ratu? Dobro, ne mogu se tačno sad sjetiti ali bilo je toga, sigurno. Kad Vučić tako kaže, to naime mora biti istina.
Pišući o nesuglasicama između DNP i NSD-a jedan analitičar je ne tako davno ocijenio da je DNP klasična staljinistička partija i da nema mnogo veze s klerikalizmom. Zaboravio je pritom na već pomenutog državnog sekretara čiji je brat mitropolit zagrebačko - ljubljanski i čija je disertacija posvećena učenju o nestvorenim božanskim energijama sv. Grigorija Palame. Ali ono što je mom starom znancu i teologu zajedničko sa Milanom Kneževićem svakako nije ljubav prema apofatičkoj teologiji već bezgranična rusofilija, i tu je ovaj analitičar bez sumnje u pravu.
E vidite sad, u času kad crnogorska vlada leluja između Istoka i Zapada, između vanrednih izbora i rekonstrukcije, ne bi bilo mudro, bilo bi zapravo preočigledno i kontraproduktivno predložiti jačanje veza sa Rusijom i uvođenje ruskog jezika u sve škole. Pa se neko lijepo sjetio Kine.
Danilovgrad/Zeta - Moskva via Peking. EU in ore, BRICS in corde! Lukavo, lukavo, ali pročitano. Oko u trouglu vidi sve.
jasno
Svaka čast, Dakoviću. Oni misle da će im to proći "da se Vlasi ne dosjete", a providno je, kao što rekoste, providno i čitljivo.