Žetva slobode

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

“Dajemo sve od sebe da migrante shvatamo kao ljude”. Nije ovo izjavio Adolf  Hitler u praskozorje Holokausta. Ovo je iskaz prvog čovjeka Pljevalja, visokog funkcionera Demokratskog fronta, Daria Vraneša. Istorija svih Vranešovih nacionalističkih skarednosti je izdašna, poput višetomnog izdanja Pekićevog „Zlatnog runa“. Od proslavljanja Dana državnosti Srbije, prijetnji muslimanima koji su autobusom dolazili iz Sarajeva, obraćanja na glavnom gradskom trgu, a povodom tzv. Srpske nove godine: „draga braćo i sestre, omladino srpska…”,  proslavljanja 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od Sretenjskog ustava, pa sve do najnovijeg izliva fašizma.

Da, nećemo se služiti eufemizmima. Makar istinu po ko zna koji put proglasili „antisrpstvom“.No, ako uzmemo u obzir da je Vraneš samo uzorak ideologije koja je 2020. od Crne Gore načinila poligon za šovinizam, nije da ćemo ostati zatečeni nad bilo kakvim činjenjem ili govorom onih koji danas vladaju ovom zemljom.

Ipak, ono što donekle može iznenaditi je činjenica da je Dario Vraneš ljekar?! Da je jednom morao položiti Hipokratovu zakletvu. Hipokratova zakletva je 1948. godine Ženevskom deklaracijom, radi lakšeg razumijevanja, prilagođena savremenom dobu, i u njoj između ostalog stoji: „Uvijek ću poštovati ljudski život; Neću dopustiti da bilo kakvo obilježje u pogledu dobi, bolesti ili nemoći, vjere, etničkog porijekla, roda, narodnosti, političke pripadnosti, rase, polne orijentacije, klasne pripadnosti ili drugih činilaca utiče na mene u obavljanju dužnosti prema bolesniku...“

Ali, to je samo zakletva koju ljekar mora izgovoriti. Zar će neka zakletva obavezati Vraneša i slične? Znate, i Jozef Mengele bio je ljekar. Doktor antropologije i medicine. Glavni medicinski oficir u Aušvicu. Zvali su ga Anđeo smrti. Nećemo poistovjetiti Daria i Jozefa, jer Dario je još uvijek fašista u govoru, ali, ne možemo da se ne zapitamo kakvu to stvarnost živimo, ako je jedan ljekar u stanju izreći da ulaže krajnji napor kako bi migrante „shvatio kao ljude“?! I Dario i Jozef smatraju da pripadaju „višoj rasi“, da su superiorni u odnosu na sve ostale. Nacistička Njemačka i Srbija Aleksandra Vučića imaju toliko toga zajedničkog. Pod plaštom izmaštane ugroženosti i borbe za goli opstanak, 24h odvija se gebelsovska indoktrinacija mase. Propaganda koja kulja iz dimnjaka Vučićevih fabrika laži. U Srbiji, ali i regionu. A nakon decenija takvog procesa, za očekivati je da vaskrsnu i demoni 90-ih, koji su s istim izgovorom na usnama počinili genocid u Srebrenici, i za sobom ostavili stotine hiljada mrtvih, razorene gradove, i budućnost u čijim je kostima strah da će se sve to opet dogoditi.

Nego, čemu mnogo buke ni oko čega? Zapravo, ni oko koga? Zato što je Vraneš (baš kao i minuli, anonimni Džoud) iako pojava bez značaja, koja obitava na marginama, u nišama, ipak paradigma. Laboratorijski uzorak naše stvarnosti. I svi ti pesovi (koji danas jedni druge pljuju u lice), sve te demokrate, ure, nove i stare srpske demokratije, snp – koncem 90-ih odmetnuti dps, ozlojeđeni i u zagrljaju beogradske posluge ušuškani bivši suverenisti – tvore jednu cjelinu. Političkog Frankenštajna. Fuziju ništavila. Jedan režim, koji se programski može dovesti u vezu s Firerovom Nacionalsocijalističkom radničkom partijom. Jer, koliko god nam varali oči i uši bajkama o evropama, amerikama, ekonomijama i ostalim šarenim lažama, svoju iskonsku prirodu ne mogu sakriti. Balon populizma, na kojem su krenuli na put oko svijeta, svakog dana ispušta vazduh. A kad se strmoglavi na zemlju ogoliće se svi ti šarlatani, čije su namjere oduvijek iste. Obezličiti Crnu Goru. Iskopati joj temelj. Iščupati joj jezik, i zamijeniti ga nekim drugim, tuđim. Oskrnaviti njenu zastavu, himnu, a istoriju iznova napisati. Istoriju u kojoj su saslužitelji nacističke Njemačke antifašisti. A antifašisti ubice i zločinci. Naše hramove su već oteli i dali drugima. Tačka u kojoj ćemo postati tuđini u vlastitoj kući nije daleko.

Pitanje je hoćemo li se konačno probuditi i stati na kraj razoru Crne Gore. Ili ćemo i dalje, poput onih koji levitiraju iznad vremena i prostora, svaki grijeh nacista našeg doba, pravdati grehovima razvlašćenih? Dokad ćemo spavati sa očima izvan svakog zla?