Vučićev stih, Trampov stil

Za Antenu M piše: Nana Berger

U maniru popularnih muzičkih zvijezda, koje na planetarnim turnejama sviraju najveće hitove, dok predstavljanje novih albuma ostavljaju isključivo za domaću scenu, premijer Crne Gore Milojko Spajić ima već utvrđen repertoar za nastupe po najmoćnijim ekonomijama svijeta.

Nastavak G7 turneje i najave stranih investicija imao je prošle sedmice u Njemačkoj, u istom ritmu u kojem je počeo da nastupa još kao ministar finansija prije tri godine kada nas je, nakon sastanaka u Japanu, uvjeravao udolazak milijarde eura sa, ne samo japanskog, već i drugih azijskih tržišta. Potom je prije tri mjeseca u Francuskoj najavio saradnju sa kompanijom EDF Energy dok su njegovi saradnici pokušavali da mu tokom boravka u agendu uvrste što je moguće više sastanaka, ili, kako sami rekoše – da se vidi s još nekim dok je tu.

Nije rijetkost ni da muzičari ponekad, u posebnim prilikama, pored sopstvenog opusa izvedu i hit nekog drugog izvođača ako ocijene da bi ih to moglo dodatno povezati s publikom, a uvijek je riječ o onome ko je imao veliki uticaj na karijeru izvođača. Tako se sa nastupa na njemačkoj investicionoj pozornici mogla čuti i obrada vesele pjesme o Lidlu. Nju je prije tačno šest godina premijerno izveo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kada je u Novoj Pazovi otvoren logistički centar te kompanije. „Dolazak Lidla u Srbiju ne znači samo otvaranje lanca supermarketa, to je simbol napretka i govori da se Srbija pridružuje uspješnim zemljama“, čulo se sa razglasa u nadi da će ovi stihovi, iako bez rime, ali sa jakom porukom, postati himna radničke klase.

Zaista, ima li nečeg boljeg za malu ekonomiju kakva je crnogorska od otvaranja lanca supermarketa koji plasira proizvode znatno lošijeg kvaliteta od prosječnih na tržištu? Spajić je očigledno veliki fan konkurencije. Uostalom, ništa ne podstiče tržišnu utakmicu kao kada jedan igrač, s pozicije moći da obori cijene dok ne uguši sve oko sebe, uđe u igru. Da je prisustvo takvog subjekta na tržištu način suzbijanja inflacije onda te pojave ne bi bilo na drugim tržištima na kojima on već posluje, posebno jer se radi asortimanu koji se tek djelimično poklapa sa onim što nude ostali. Znamo, promovisaće se i priča o otkupu domaćih proizvoda i želimo sreću svima onima koji budu imali dovoljne količine da ispune zahtjeve – po cijeni koju im ovaj gigant bude zadao, dok istovremeno otkupljuje stotine tona viškova krompira iz Gornjeg Milanovca.

Nego, da li je crnogorski premijer, makar prateći aktuelnosti iz susjedne Srbije, imao priliku da čuje o ogorčenosti zaposlenih u toj kompaniji – temi koja je prije samo dva mjeseca bila izuzetno aktuelna? Ili o štrajku zaposlenih nezadovoljnih obračunom zarada u Hrvatskoj prošle godine? Ili o kontinuiranom nezadovoljstvu rumunskih poljoprivrednika zbog preniske cijene otkupa?

Ne zaboravimo da su svjetski trgovački lanci poznati po tome da vole uštede, ali čemu veće plate dok god je jeftinog šampona i keksa. Osim toga, u odbranu svog vizionarskog pristupa Spajić može uvijek da kaže da je zahvaljujući programu Evropa sad povećan minimalac – jer će za minimalac svakako da radi pola države.

A program Evropa sad je takav da ga je Donald Tramp skoro pa prepisao.To je, s velikom radošću i uz propratni smajli objavio Spajić lično, ovim riječima: „Tramp razmišlja o programu koji je u suštini Evropa sad. Koji je sad izgovor podržavaocima Trampa iz regiona da kritikuju naš program? MAGA 2024, Evropa sad još od 2022. Uprošćavanje poreskog sistema, fokus na indirektne (varijabilne) poreze, podsticaj preduzetništva, optimizma, uspjeha, zdrave ambicije uz dostojanstvenu naknadu za rad i trud – to je suština Evrope sad“.

Ako se vratimo na Trampov plan i njegove učinke, sjetićemo se da su poreskom reformom iz 2017. smanjeni određeni porezi na dohodak, dok njegova administracija nije uspjela da se izbori sa rastućim deficitom. Smanjenje poreza bez proporcionalnog smanjenja državne potrošnje zapravo je dovelo do povećanja deficita. Dakle, u pitanju je jedna polovina plana. Druga polovina, koja bi plan činila održivim, izostala je.

Uz to, „fokus na indirektne (varijabilne) poreze“ može da ima regresivan efekat na stanovništvo. Indirektni porezi, poput PDV-a, poreza na robu i usluge, carina i akciza, relativno više pogađaju građane sa nižim prihodima, jer oni troše veći udio svojih primanja na osnovne potrebe, čime se stvara još veće finansijsko opterećenje za siromašnije slojeve društva. Održiv ekonomski razvoj zahtijeva ne samo balans između budžetskih prihoda i rashoda, već i pravičnu raspodjelu poreskog tereta, a ovakav pristup ne ide u prilog tome.

Tako da neće baš biti da Tramp 2024. radi nešto što je Spajić sproveo 2022. već da je program Evropa sad zasnovan na poreskoj reformi koju je tadašnji američki predsjednik, a sada republikanski kandidat za tu funkciju započeo 2017, sa posebnim administrativnim komplikacijama za korisnike zdravstvene zaštite i dodatnim otežavanjem pristupa ranjivim grupama, prije svega osobama sa invaliditetom.

Čini li nam se to da nam se, kako premijer napisa, „fokusom na indirektne (varijabilne) poreze“ tiho, u zagradama i rukavicama, najavljuje povećanje PDV-a ili nekih od akciza? Možda nam se samo učinilo, baš kao što se našem premijeru čini da sve što radi zaslužuje da su njegovim originalnim idejama potrebni transatlantska realizacija i neprestani aplauzi, dok fanovi na turneji skandiraju „bis, bis“ i čekaju da čuju kako zvuči „Evropa sad 2“.