Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Prijetnja direktnog ulaska Oružanih snaga Bjelorusije u rat na strani Rusa visi nad sjeverom Ukrajine od 24. februara 2022. godine, od početka ruske invazije velikih razmjera na Ukrajinu, uključujući i od teritorija Bjelorusije. Nije u potpunosti isključena mogućnost ponovnog kopnenog napada na Kijev, sa bjeloruske strane, što je jedan od scenarija na koji je ukrajinska strana stalno prinuđena da vodi računa. Istovremeno, bjeloruska propaganda pokušava promovirati imidž "moćnih oružanih snaga Bjelorusije", koje su navodno spremne da se bore sa gotovo cijelim istočnim krilom NATO-a i mogu da probiju koridor Suvalki, koji razdvaja teritoriju Bjelorusije od Kalinjingradske oblasti Ruske Federacije.
Državni granični komitet Bjelorusije je prije neki dan izjavio da bilježi povećanje grupiranja ukrajinskog vojnog osoblja na granici, posebno u zoni odgovornosti Žitomirskog graničnog odreda, kao da se povećava grupacija ukrajinskih oružanih snaga, posebno snaga za specijalne operacije i specijalne jedinice Glavne obavještajne uprave Ministarstva odbrane Ukrajine. Stoga, kažu, granična služba Republike Bjelorusije na granici sa Ukrajinom obavlja svoju dužnost u pojačanom režimu, te upozoravaju da će sve provokacije, koje se nikada nisu dogodile na bjeloruskoj granici, odmah biti obustavljene. Na takvu izjavu odmah je reagovala Državna granična služba Ukrajine, navodeći da Kijev brani i braniće svoje teritorije od napada, za razliku od Bjelorusije, koja je, i pored svih uvjeravanja ukrajinske strane, u potpunosti podržala Rusiju u ničim izazvanom ratu, a 24. februara 2022. godine napravila najnizku provokaciju dopuštajući ruskim trupama da uđu u Ukrajinu sa njene teritorije. Stoga, sve dok se Bjelorusija bude slagala sa agesivnim djelovanjem Kremlja, ovaj smjer će ostati opasan za Ukrajinu.
Očigledno je da je izjava bjeloruskih graničara banalan izgovor za početak u Bjelorusiji 21. juna ove godine iznenadne provjere spremnosti za izvršavanje zadataka vojnih jedinica Oružanih snaga. Inspekcijjom obuhvaćeni vojne jedinice i jedinice operativnih komandi, snage za specijalne operacije, raketne trupe i artiljerija, vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana. Inspekcije se vrše na poligonima i terenima u regiji Brest i Gomeljskoj oblasti, odnosno teritorijama koje se graniče sa Ukrajinom. Istovremeno, Minsk je već 7. maja ove godine optužio Ukrajinu za koncentraciju trupa na granici, tada počevši inspekcije nosača nuklearnog oružja. Bjelorusija je 11. juna zajedno sa Rusijom ušla je u drugu fazu ove verifikacije, razrađujući pripreme za zajednički nuklearni udar. Tada je A. Lukašenko izjavio da Bjelorusija ne želi da se bori i ne želi tuđu zemlju, ali se sprema za rat. Osim toga, Bjelorusija se priprema za julske vježbe snaga teritorijalne odbrane. Osim toga, u Bjelorusiji će se krajem jula održati vježbe mobilizacije.
Moderne oružane snage Republike Bjelorusije naslijedile su opremu i strukturu Bjeloruskog vojnog okruga SSSR-a. U mirno doba bjeloruska vojska broji 75.000 vojnika. U borbenim jedinicama nalazi se 48.000 bjeloruskih vojnika plus u drugim poslovima. 60% bjeloruske vojske su vojnici po ugovoru. Osnovu sadašnje bjeloruske vojske čine četiri mehanizovane brigade, dvije padobranske brigade, kao i Snage za specijalne operacije. Osim toga, Oružane snage Bjelorusije imaju dvije artiljerijske brigade, četiri protivvazdušne raketne brigade i tri protivvazdušna raketna puka, jednu raketnu i jednu raketno-artiljerijsku brigadu. Vazduhoplovstvo je koncentrisano na tri glavne vazdušne baze (Baranoviči, Lida i Mačulišči) i ujedinjeno u jednu strukturu sa snagama protivvazdušne odbrane, protivraketne odbrane i radio-inženjerske snage. Bjelorusija ima svoju teritorijalnu odbranu. Formalno, zemlja ima 1.276 tenkova, ali velika većina njih je u konzervaciji. U upotrebi je samo 446 tenkova sovjetske proizvodnje T-72B i moderniziranih T-72B3. Zabilježeni su vozovi dekonzerviranih bjeloruskih tenkova upućenih u Rusiju. Osim tenkova, mehanizirane jedinice opremljene su borbenim vozilima pješaštva koja su razvijena u SSSR-u od 1970-ih. Njih nekoliko stotina. Desetine takvih vozila (BMP-2) poslato je Rusima 2022. godine. Najpoznatiji savremeni razvoj bjeloruske odbrambene industrije je "HIMARS analog" - raketni sistem Polonez-M sa dometom do 300 km, koji nastao u saradnji sa Kinom. On koristi kineske rakete A200 i A300. Oružane snage imaju šest takvih kompleksa. U protekle dvije godine, bjeloruska vojska je od Rusije dobila moderne protivraketne sisteme S-400, balističke rakete Iskander-M, kao i taktičko nuklearno oružje. Raketni kompleksi Iskander-M mogu biti nosioci nuklearnog oružja, kao i modernizovani jurišni avioni Su-25. "Iskanderami-M", čiji domet dostiže 500 km, prijetnja upotrebe taktičkog nuklearnog oružja ne proteže se samo na susjednu Poljsku i baltičke zemlje, već i na Rumuniju, Mađarsku, Slovačku i veći dio Ukrajine. Odnosno, nuklearno oružje u Bjelorusiji sa odgovarajućim nosačima je geopolitički izazov koji Rusija koristi. Time je Moskva prekršila nekoliko osnovnih sporazuma o neširenju raketa određenog dometa. No, pitanje je hoće li se bjeloruski diktator usuditi slijediti upute Moskve i započeti vojne operacije protiv Ukrajine. Zvaničnom Minsku to uopšte nije potrebno, ali Kremlj konstantno ucjenjuje Lukašenka kroz svoj brojni lobi u Bjelorusiji. Korak ka ratu može biti fatalan za zvanični Minsk, ali će umnogome zakomplikovati situaciju Ukrajini. Dakle, postoji li mogućnost direktnog ulaska Bjelorusije u rat? Da, takva mogućnost postoji. Zato Ukrajina drži odgovarajuće snage za odvraćanje duž granice, ali ni na koji način ne za napad.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR