Izdaja ili издаја?

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Dok se ministar policije Šaranović bavi upotrebom ćirilice u javnom prostoru, na drveću rastu bombe, i odnose živote. Rat narko klanova uzima nove žrtve.

I to sve dok Šaranović i njemu podređeni priznaju da su znali da se krvoproliće može dogoditi?! Da su imali saznanja da će se krv proliti?! Znali su, a ništa nijesu učinili da to spriječe. Znali su, a ništa nijesu učinili da spasu ljudske živote.

Svjesni da živimo košmar slobode i demokratije, u kojem smo zarobljeni već četiri godine, bili bismo beskrajno naivni kad bismo očekivali ostavku Ministra, ili nekog od njegovih komandosa. Od kojih su se neki naročito dokazali u helikopterskom desantu na Cetinje, nekad letećeg mitropolita, danas tek jednog od mnoštva episkopa Crkve Srbije, a uskoro vjerovatno tek prote – Jovana  Mićovića.

Ako mu i ta čast pripadne, jer mogao bi, gluho bilo, Aleksandar Vučić, srpski patrijarh, odlučiti da Jovana Mićovića vrati u studentske klupe Bogoslovskog fakulteta, s istom onom lakoćom kojom je Mitropoliju crnogorsko-primorsku sveo na beznačajno i marginalno crkveno dobro, u vlasništvu Beogradske patrijaršije.

S istom onom lakoćom kojom je iz kolektivnog śećanja Srba u Crnoj Gori izbrisao Amfilohija Radovića. Kao da ga nikad i nije bilo! Ipak, svjedočeći servilnosti i poniznosti Jovana Mićovića, vjerujemo da nikad neće rasrditi svoga patrijarha. Čin prote neće ugroziti.

Prevarantska i populistička priroda Demokrata otjelotvorava se u baš svakom njihovom politikantskom nastupu. U baš svakom izlivu gluposti i laži, upakovanom u post na društvenim mrežama, ili u saopštenje za medije. Svejedno je. Bez obzira na prostor u kojem se obznanjuju, njihove laži jednako zaudaraju. Čak ni apokaliptična slika, naslikana kičicom partijskih uhljeba iz CEDIS-a, na kojoj vidimo zemlju bez struje i vode, nije dovoljna da partija bezličnih klonova, lišena stava, programa i istine, bar na trenutak zaćuti, i prizna i sebi i crnogorskoj javnosti da su najgori od najgorih. Da su gori čak i od počivše Ure. U najvećem zato što je ta kamarila izdajnika i grobara Crne Gore politički leš.

Otkako su Demokrate, partitokratijom (protiv koje su se herojski borili, i stoput poginuli) okupirale CEDIS, jedini vidljivi rezultat njhovog upravljanja ovom ustanovom jeste ćirilica na vozilima i zgradama CEDISA. Naravno, posljedica njihovog sistematskog partijskog urnisanja jednog od ključnih crnogorskih preduzeća je potpuni razor CEDISA, ili ЦЕДИС-а. Kad pročitamo ЦЕДИС, ПОЛИЦИЈА, nekako nam bude lakše? Naročito ako nad nama bdi ПОЛИЦИЈА? Koja je po sopstvenom priznanju mogla, a nije učinila ništa da spasi dva života na Cetinju.

Jasno je svakom da je ovo finale projekta Srpski svet. Da su i aktuelni premijer i aktuelni predśednik u službi istog. Milojkova najava izmjene Ustava najava je kraja Crne Gore. Ako se zakon o državljanstvu usvoji, ako se Ustav izmijeni, u skladu s mokrim snovima Andrije Mandića i ostalih velikosrpskih nacionalista, biće to posljednji ekser na kovčegu.

Zato, to se ne smije dogoditi. Ni po koju cijenu. Privid sukoba između slugu Beograda ipak je samo privid. Cilj ostaje isti. A na njegovom ostvarenju rade svi. Ako se desi smjena Andreja Milovića, koji kao ministar pravde mora blagosloviti planirani nacionalni inženjering, onda će biti jasno da su spremni ukloniti svakog ko im stoji na putu ukidanja Crne Gore.

Jer, kako kažu upućeni, iako je ne tako davno pozivao na „dekontaminaciju Cetinja“, Milović neće potpisati zakone koji bi Crnu Goru i zvanično pretvorili u južnu srpsku pokrajinu. Ako je vjerovati njima, baš zato Andrej Milović mora da ode. A mora da ode jer je i on shvatio da je sve otišlo predaleko.

No, uskoro ćemo sve znati. Ono što znamo oduvijek je da Izdaja i Издаја isto znače.