Šamar Otrježnjenja za Crnogorski MUP

Piše: Ljubomir Filipović

Dobro jutro! Bjelorusi Crne Gore su odlučili da odgovore našem Ministarstvu unutrašnjih poslova na sramno obrazloženje odbijanja azila za bjeloruskog aktivistu. Njihovo žestoko pismo vam prenosim u cjelosti.

Otvoreno pismo građanima i vladi Crne Gore od bjeloruske dijaspore u Crnoj Gori

Na samom početku našeg otvorenog pisma, naša dijaspora izražava duboku zahvalnost narodu Crne Gore na prilici da mirno egzistira u vašoj Bogom blagoslovljenoj zemlji. Hvala vam na činjenici da se naša djeca ne boje policije i vojske, ne boje se izaći na ulicu, kao i naučiti voljeti svoju domovinu, vidjevši koliko vi sami volite svoju domovinu. Zauvijek ćemo pamtiti vašu predusretljivost i srdačnost. I moliti  se da rat nikad ne dođe u vaše domove, da diktatura nikada ne dođe na vlast u vašoj zemlji.

Mnogi od nas Bjelorusa smo dvostruke izbjeglice. Isprva smo bili prisiljeni napustiti domovinu, kada je krvavi diktator preuzeo vlast u zemlji. Neki od nas su se prvo preselili u Ukrajinu, a onda bili primorani da ponovo odemo i iz Ukrajine zbog rata.

Crna Gora nas je dočekala i učinila da se osjećamo kao kod kuće. Nakon početka rata između Rusije i Ukrajine, narod Crne Gore je pružio utočište izbjeglicama i pokušava da pomogne najbolje što može. Mi to uvijek pamtimo i pamtićemo.

Ima nas samo 1400 u Crnoj Gori  ali znamo biti zahvalni.

Ipak, pripadnici naše dijaspore su doživjeli razočaranje kada su pročitali izjave pomoćnika ministra unutrašnjih poslova gospodina Radovana Popovića o odbijanju da se politički azil odobri članu dijaspore V.L. koji je on potpisao.

U vezi sa manipulativnim i neistinitim obrazoloženjima za odbijanje davanja političkog azila, želimo da gospodinu pomoćniku ministra MUP-a postavimo nekoliko pitanja.

Među navodnim dokazima koji potvrđuju demokratski status Belorusije i legitimitet diktatora Lukašenka, koji je preuzeo vlast u zemlji državnim udarom 2020. godine, pomenuli ste industrijski potencijal republike i sistem pumpanja gasa kroz cijevi izgrađene još u vrijeme Sovjetskog Saveza.

Treba li se Crna Gora smatrati nerazvijenom demokratijom zbog nedostatka takvog sistema transporta gasa i nižeg nivoa industrijske proizvodnje u odnosu na Bjelorusiju?

Na osnovu vaše teze o odnosu industrije i demokratije postavlja se još jedno pitanje: do 1938. industrijska proizvodnja u Njemačkoj bila je najnaprednija u Europi (više od 1,5 milijuna strojnih alata). Da li pomoćnik ministra smatra da je nacistička Njemačka u to vrijeme bila najistaknutiji primjer razvijene europske demokratije? Podržava li pomoćnik ministra sistem vlasti nacističke Njemačke?  Bivši  predsjednik Belorusije, Lukašenko, to je više puta radio.

Da li gospodin pomoćnik ministra smatra  izgradnju koncentracionih logora na teritoriji Bjelorusije, u kojima je trebalo smjestiti one koji se ne slažu sa falsifikovanjem izbornih rezultata i zločina koje je počinio Lukašenkov režim,priznakom demokratije?

Dozvolite nam da vas podsjetimo da je izgrađen koncentracioni logor kod Slutska i planirano je da se široko koristi, što je spriječeno javnim publicitetom ovog događaja u svjetskim medijima.

Kako se činjenice o dovođenju ilegalnih migranata na teritoriju Belorusije od strane Lukašenkovog režima i korišćenju ovih ilegalnih migranata za upad na granice Evropske unije, što je dovelo do smrti poljskog graničara, odnose na izjavu pomoćnika ministra o velikoj ulozi Lukašenkovog režima u borbi protiv trgovine ljudima?

Kako se riječi pomoćnika ministra unutrašnjih poslova da je Belorusija mirna zemlja odnose na činjenicu da su Lukašenko i njegova hunta prepoznati kao saučesnici u ruskom   izdajničkom napadu na Ukrajinu u skladu sa kriterijumima UN za strane u vojnim sukobima?  Da li su takva priznanja kao međunarodnog zločinca umešana u genocid nad narodom druge države znak bezbjednosti i koliko brzo gospodin pomoćnik ministra planira da preseli svoju djecu i rodbinu na ovo rajsko mesto?

Ovo pitanje postavljamo sa razlogom. Da, u Bjelorusiji, bombe se ne detoniraju u kriminalnim obračunima. Oni ne ubijaju svjedoke na suđenjima mitraljezima i ne kopaju po trezorima materijalnih dokaza Vrhovnog suda i odatle ne iznose oružje.

Ali, u Belorusiji ćete biti zatvoreni zbog podrške Ukrajini u nepravednom i krivičnom ratu, bićete zatvoreni zbog kupovine hrane za političke zatvorenike i njihove porodice (a prema međunarodnoj organizaciji za ljudska prava Viasna, priznato je više od 1400 ljudi, iako zapravo nema dvije, pa čak ni pet hiljada, već mnogo više).

U Crnoj Gori policajac koji pokuša da prebije stariju ženu koja je izašla sa istorijskom državnom zastavom Crne Gore neće ostati ni minut na svom položaju i biće kažnjen u skladu sa krivičnim zakonom. U Crnoj Gori je nemoguće zamisliti  da je zamjenik ministra MUP-a naredio svojim podređenima da pucaju mirnim demonstrantima u glavu.

Nemoguće je zamisliti situaciju u kojoj će crnogorska policija mučiti i tući civile kao što su to činili njemački nacisti u koncentracionim logorima. U Crnoj Gori je nemoguće zamisliti da  bi miroljubivu osobu podignutih ruku upucala policijai potom okrivila za vlastitu smrt.

U Crnoj Gori je nemoguće pronaći sudiju koji bi bio uključen u saučesništvo u državnom udaru i falsifikovao krivične postupke zbog nošenja čarapa u bojama nacionalne zastave, za tetoviranje nacionalnog grba, za buket cvijeća ili kišobran u nacionalnim bojama.

Recite nam, gospodine pomoćniče ministra, koliko bi trajala Vlada Crne Gore da je ponosnim Crnogorcima rekla da će najbolja škola u Crnoj Gori dobiti ime po dželatu koji je organizovao kriminalnu organizaciju koja je tokom represije ubila više od 15% stanovništva  Crne Gore (više od 400.000 ljudi je poginulo u Bjelorusiji tokom represije NKVD/KGB)?   da ste pijani pucali na tinejdžere i prijetili njihovim roditeljima nakon pozivanja policije? Koliko dugo bi neko ostao vladin funkcioner u Crnoj Gori ako  bi javno podržavali Goebbelsa i druge vođe nacističke Njemačke?

Koliko bi dugo predsjednik ili premijer Crne Gore bio na funkciji da je izjavio da crnogorski jezik ni za šta nijedobar i počeo uništavati autohronu crnogorsku kulturu?

Tokom protekle godine, prema statističkim izveštajima, u Belorusiji je pokrenuto više od 6.000 krivičnih predmeta (mnogi od tih slučajeva imaju više od jedne osobe u svom sastavu) na političkojosnovi.Ukupan broj direktnih žrtava političke represije procenjuje se na više od 130 hiljada ljudi.

Živeći ovdje, vidimo da se Crna Gora kreće putem zemalja koje su lideri demokratije u svijetu. Vaša zemlja, kao i Bjelorusija, patila je od autoritarnih i diktatorskih režima, izgubili ste mnogo talentovanih i vrijednih građana tokom političke represije, ali neki zvaničnici u Crnoj Gori i dalje vole autoritarne i totalitarne režime. Čujemo od njih da bratski crnogorski narod podržava Bjeloruse ili Ruse, ali često se ispostavi da se  ta podrška bratskim narodima, u razumijevanju tih zvaničnika, svodi na podršku režimima koji su preuzeli vlast u tim zemljama. To je veoma licemjerno.

Da li ponosni Crnogorci zaista ne podržavaju žene, djecu, ljekare, učitelje, radnike, seljake, već maskirane kriminalce koji muče, ubijaju, smještaju u koncentracione logore, kradu imovinu? Da li Crnogorci zaista podržavaju ne poštene ljude, već korumpirane zvaničnike, kriminalce koji su preuzeli vlast u zemlji i prijete da će uništiti sve okolo kako bi zadržali tu vlast?D a li ponosni Crnogorci, čija se zemlja stotinama godina odupire osvajačima, podržavaju okupaciju Bjelorusije od strane režima Kremlja i napad diktatura Putina i Lukašenka na slobodnu Ukrajinu? Koliko bi Crnogorci izdržali da njihova braća, sestre, roditelji i djeca budu tučeni, ubijani, silovani i istovremeno govorie o prijateljstvu i miru u porodici?

U Bjelorusiji je 2020. godine izvršen državni udar. Zločinci su preuzeli vlast i mjesecima i godinama ubijaju bjeloruski narod.P odrška Lukašenkovom režimu je isto što i podrška  režimu Pol Pota u Kampućiji (Kambodža), to je isto kao i podrška Mugabeovom režimu u Zimbabveu, Kimovom režimu u Sjevernoj Koreji ili bilo kojem drugom zločinačkom režimu.

Najobrazovaniji, najpreduzetniji, aktivni i brižni ljudi, napuštaju zemlju. Ljudi koji su patili od Lukašenka i njegove kriminalne hunte. Ovi ljudi grade svoje živote u inostranstvu, zarađuju novac i doprinose razvoju zemalja u kojima sada žive, a krivi su što ne traže beneficije? Bjelorusi u Crnoj Gori plaćaju hiljade eura osiguranja, iako odatle nikada neće dobiti penziju. Plaćaju hiljade eura poreza, a rečeno im je da trebaju sjediti na vratu Crnogoraca, pošto su političke izbjeglice?

U posljednje četiri godine više od pola miliona ljudi napustilo je Bjelorusiju. Da bi bolje zamislili ovu cifru, to vam je kao da se skoro cijela Crna Gora preselila u inostranstvo. Preselili su se zbog represije, zbog nespremnosti da hrane i održavaju diktatora i njegove zločince. Činjenice o upotrebi robovskog rada u Belorusiji priznate su na svim međunarodnim nivoima. Po drugi put u svom postojanju, Međunarodna organizacija rada primijenila je član 33 svog Ustava na Bjelorusiju, priznajući činjenice o ropstvu i zločinima nad radnim stanovništvom Bjelorusije od strane Lukašenka i njegove hunte.

Neka svaki Crnogorac: ljekar i učitelj, policajac i sudija, seljak i prodavac, koji je pročitao ovdje navedene potvrđene činjenice, odgovori na ovo pitanje za sebe i onda upita gospodina Popovića čime se rukovodio kada je napisao svoj podrugljivi odgovor na zahtjev za politički azil.

Političko predstavništvo bjeloruske dijaspore u Crnoj Gori.

[email protected]