Žekson njih kolumnom, oni njega Bemaxom

Piše: Zoran Piperović

02.07.

15:59h

Čitao sam prije neki dan Eseje Crnjanskog.

U njima, između ostalog, on daje pjesnički i dramaturški presjek Edmona Rostana, rođenog jednog prvog aprila kada se svi šale i sjećaju mutnih tradicija.

Najvažnije za povod ovog teksta je, Rostanova rečenica:

Jedan je grijeh-ravnodušnost.

I da ne bih bio ono što sam obično-grešnik, ne mogu da ostanem ravnodušan prema jutrošnjem saopštenju PES-a, koji, revoltiran Žeksonovom kolumnom, čak i njemu prebacuje, e, zamislite-Bemax.

Ta kompanija očito postaje političko-sociološki fenomen čiji je prauzrok apsurdan.

On počiva na njenoj uspješnosti, koja rađa tako nervoznu i glupu paradigmu kome se crnogorska politička zbilja, opet ne znam kome u inat, obogaljuje.

Naime, najprofitabilniji, najunosniji, najpopularniji poziv u ovoj, ipak, nesretnoj drzavi, je-biti političar.

Gomile neintelektualnih, ispod mediokritetskih likova nakon avgusta 2020 godine preplavile su politički prostor, domove, uselivši se u volens-nolens, svakodnevni govor, ogledan u faktu da i ono malo slobodnog vremena provodimo analizirajući postupke, ipak nedoraslog svijeta kojima je zapalo da upravljaju državom.

Žekson njih kolumnom, oni njega Bemaxom, neko vlast rezolucijom, poslanik iz vlasti Koprivicu nalaže Bemaxom.

Bemax novim putevima, bulevarima, Demokrate i Ura, cigarima, šljunkom, stanovima, pretresima.

Bilo je i kokaina, izgubio se neđe u prevodu.

Poenta je u jednom.

Vidi se bjelodano da se iz zlobe, nedostatka ideja, nenuđenja građanima ničeg dobrog, može neradeći stvoriti-simbol, koji se odaziva na ime Bemax.

Pred očima građana.

Simbol uspješnosti, predanosti, marljivosti.

Što neintelektualnim polutanima stvara nervozu u obliku tupavog alibija da se tom firmom može nišaniti na mjesta na koja se ne umije odgovoriti.

Lonac koji stalno krčka i koji se ne uspijeva servirati na stolu, na miru se ostavlja.

Gdje je kuvar iole pismen.

Ako PES nije znao odgovor, na promišljanje jednog novinara, mogao je između poštenog ćutanja i Bemax vatrometa, da izabere ovo prvo.

P.S. Za neke, očito, kolumnista je kao tašta:

najbolje je kada se sa njim dopisuješ.

P.S.1 Čuvajte se, neki moji političari, da vam Vlada i Skupština ne postanu mjesta gdje se skuplja svako-ko je niko.

Jer ima i gore.

Mogu se ta mjesta pretvoriti u ona na kojima je niko-svako.