IBAR žurke i briselski afteri

Za Antenu M piše: Nana Berger

Jednom učeniku devetog razreda je od početka školovanja loše išla matematika. Na svakom testu u ovoj školskoj godini dobio je jedinicu. Zabrinuti roditelji odlučili su da učine sve što je u njihovoj moći da to promijene kako bi se bez problema upisao u srednju školu. Djeca nekoliko njihovih poznanika su davno otišla na poznate evropske univerzitete, a zatim dobila dobre poslove u zapadnoevropskim kompanijama. Već su svima najavili da su pronašli univerzitet u Briselu i da će njihov sin studirati tamo – već od 2028.

Pronašli su najboljeg instruktora i odlučili da ga angažuju od aprila do juna da svakodnevno, po nekoliko sati, daje časove njihovom sinu. Da bi ga dodatno ohrabrili roditelji su rekli da će prirediti veliko slavlje. Nakon posljednjeg testa zaključena mu je dvojka iz matematike.

Dva dana kasnije roditelji su, gledajući ocjene, saznali da će njihov sin ponavljati razred. Fokusirajući se samo na matematiku dječak dva mjeseca nije učio ništa drugo. Pokvario je i one ocjene koje je imao, jer nakon svega niti jedan nastavnik nije mogao da mu progleda kroz prste. Ipak, velika proslava nije bila otkazana. Teško je bilo javiti rođacima i prijateljima koji su već napravili planove za taj dan da je slavlje otkazano, a i dio troškova unaprijed je plaćen…

Vjerovatno vam priča o ovoj porodici djeluje bizarno, ali ako ste u njoj prepoznali sliku i priliku onoga što radi 44. Vlada Crne Gore, možemo za ovu namjenu prilagoditi čuveni Tolstojev citat – svaka nesrećna vlada nesrećna je na svoj način.
Posebno nesrećnom ovu vladu čini nedovoljan osjećaj za realnost, a koje su razmjere te dezorijentisanosti najbolje govori najava proslave povodom dobijanja IBAR-a koja će večeras biti održana u Vili Gorica. Slaviće se jedan korak naprijed, a zanemariće se onaj koji je Crnu Goru vratio doslovno na početak integracionog procesa i degradirao njen imidž među državama članicama i institucijama EU.

Da će proslava ipak biti manje svečana govori dress code naznačen na pozivnicama – smart casual, stil oblačenja koji balansira između formalnog i ležernog, koji zvanicama treba da omogući da na javnim događajima izgledaju sofisticirano i profesionalno, a da se istovremeno osjećaju opušteno. No, mnogo je onih sa takvom retorikom kojima ni smoking ne bi pomogao da izgledaju sofisticirano, odsustvo profesionalnosti potvrđuju svojim svakodnevnim pristupom različitim temama, dok osjećaja opuštenosti i neformalnosti ne fali.

Zabrinjavajući je način na koji Vlada komunicira s građanima, poput licitiranja datumom za predstavljanje programa „Evropa sad 2“, kojeg nakon dobijanja IBAR-a rijetko ko pomene i to tek najavom da će kroz implementaciju doći do „povećanja prosječne zarade“, što je nešto što se niko sa trunkom odgovornosti i minimumom korišćenja logike ne bi usudio da obeća. Još više zabrinjava što su javni nastupi premijera Milojka Spajića takvi da i uz najbolju volju ne možete ozbiljno da ga shvatite – od zaobilaženja odgovora na konkretna pitanja do izigravanja mangupa koji mnogo želi da bude cool.

Nedavnu, navodno produženu posjetu Briselu, zbog koje je u kasnim večernjim satima za dan kasnije najavio odlaganje premijerskog sata, samo je jedan u nizu gafova koji ogoljavaju koliko osoba koja ulaže sve napore da nam se predstavi kao kosmopolita koji je u svakoj, za njega prizemnoj temi iznad situacije, obrazložio je riječima da ima „after posjete Briselu“. After, skraćeno od after party, je kolokvijalni izraz koji se koristi za označavanje zabave ili okupljanja koje se dešava nakon glavne žurke, kao dodatak noćnom izlasku.

Kakve i čije žurke su se održavale u Briselu i ko je, koga i gdje zvao na after ostaje nepoznanica, ali sadašnja briselska atmosfera kada je Crna Gora u pitanju daleko je od one koja bi stvorila uslove za bilo kakav provod i zabavu. Otkazuju se posjete EU zvaničnika Crnoj Gori, a kritike se čuju sa svih strana – sve to dok se istovremeno najavljuje održavanje Petrovdanskog sabora.
Ovaj događaj najavljen je za 12. jul, na dan Svetoga Petra i Pavla, datumski smješten između dana koji je proglašen Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, kojim se osuđuje negiranje genocida, kao i veličanje ratnih zločinaca te Dana državnosti Crne Gore, uoči kojeg kojeg predsjednik države treba da priredi svečani prijem.

Čega ćemo se naslušati u izjavama političara vladajuće većine već možemo da naslutimo, a kakav će to rolerkoster emocija izazvati kod onih među njima kojima su pred kamerama važni dobrosusjedski odnosi i evropski put, a u srcu „srpski svet“ još nam je jasnije.

Proslave vjerskih svetkovina u multinacionalnoj zemlji koja i treba da njeguje tradiciju i običaje ama baš nikome ne smetaju, ali kada se priređuju u korist političke agende vlasti druge države koja zvanično negira navode o terirorijalnim pretenzijama, ali i te kako djeluje i finansira aktivnosti koje ih potvrđuju u najmanju ruku treba da nas navedu da se zapitamo koliko još možemo da trpimo sve vidljivije i glasnije nipodaštavanje svega crnogorskog.

Zapitamo li se, na primjer, kako je moguće da, ako prema prema najnovijim dostupnim informacijama učlanjenje Crne Gore u EU podržava više od 70 odsto građana, a Skupština usvaja Rezoluciju o Jasenovcu koja nas doslovno eliminiše sa evropskog puta, nema nikakvog protesta, javnog okupljanja, niti ičega osim saopštenja u kojima se samo kritikuje i osuđuje taj čin? I kako možemo vjerovati statistikama u kojima se u procentualnim iznosima pominju građani Crne Gore dok rezultata popisa i dalje nema? Da li su možda rezultati takvi da u vladajućoj većini nijesu vrijedni ni pomena, a kamoli slavlja, čak ni onog u smart casual varijanti?

Ne, građanska Crna Gora čeka da se čudo dogodi samo od sebe, dok razočarenje i tugu liječi iščekivanjem obraćanja još nekog EU zvaničnika u kojem će čuti magične riječi – „najoštrije osuđujemo“.