Mladi i bogoslovlje

Autor: Marko Vidojković

Nešto ste mi se čudili kada smo na radiju čuli vijest kako su veliki maturanti pohrlili na Bogoslovski fakultet. Prijavilo ih se, kaže radio, skoro duplo više nego što Bog dozvoljava, što znači da će oni koji se ne upišu imati pred sobom godinu biblijskih iskušenja, dok ne probaju ponovo. Ili će jednostavno upisati biologiju.

Vele vijesti, dalje, da su budući brucoši uglavnom najbolji đaci gimnazija, a da se za Bogoslovski prijavila svega trećina đaka Srednje bogoslovske.

Što se đaka Sredenje bogoslovske tiče, vrlo je moguće da su dosadašnjim školovanjem sebe već dobro napunili bogoslovljem, pa sad mogu da upišu Višu turističku, šalim se, Pravni fakultet, naravno, jer ako su negdje potrebni istjerivači đavola, to je ta zgrada.

Kad je riječ o gimnazijalcima, poznato je da su to opšteobrazovana djeca, koja tokom srednje nisu ni na koji način usmjerena, osim što su ih država i društvo jasno usmjerili ka činjenici da samo Bog može u životu da im pomogne, pa su se odlučili za prečicu i umjesto policijske akademije, te prizivanja Boga kad nagaze pogrešan narko-kartel, odabrali Bogoslovski fakultet, direktnu injekciju božije pomoći, takoreći kartel bogoslovlja.

Pošto će se na fakultetu napuniti Bogom, izaći će međ’ narod i tražiti mu pare. Šalim se, naravno, narod sam od sebe daje pare, nekada i ne znajući, pošto umije lep dio budžeta da se secne za pripomoć bogoslovlju.

Dakle, po završetku fakulteta, izaći će međ’ narod i širiti bogoslovlje, odnosno pravoslavlje, to jest, svetosavlje, kao sveštenici, možda i veroučitelji, a vrlo vjerovatno oba.

Jasno je da su našem narodu hrišćanska učenja prijeko potrebna. Sve manje njih zna šta znače rečenice „Ne poželi što je tuđe“, „Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe“ (bližnji nije samo kumašin koji pere pare, nego bilo ko, da, da), „Ne ubij“, „Ne kradi“ i tako te neke osnovne hrišćanske smjernice, koje su se, ko zna kako, našem narodu otrgle i pobjegle nekom drugom narodu.

Situacija je toliko teška da bi Bogoslovski morao da razmisli o tome da duplira broj brucoša već i ove godine.

Kakve veze što nema dovoljno učionica, mogu da sjede u džipovima ili limuzinama nekih od vladika i prate nastavu preko interneta.

Šalim se, naravno.

Niko, osim vladike, ne smije da sjeda u vladikino veliko crno auto, osim po vladikinom ličnom pozivu, a taj poziv neće biti na praćenje nastave.

Budući studenti mogu da uče bogoslovlje u praksi, na svakom koraku.

Mogu da idu po grobljima i podsjećaju prisutne (žive) da nije baš hrišćanski toliko krkati i šljemati na parastosu.

Mogu da budu crkvene računovođe.

Mogu da izlaze na mjesta svakodnevnih svirepih zločina i tamo osjete dah našeg najvećeg neprijatelja, nečastivog, a diplomski, zna se – egzorcizam na Andrićevom vencu.

Šalim se, naravno.

Zabavno studiranje i lijep automobil želim budućim bogoslovima.