Đe prestaju demokratski principi – počinju palanačka pravila i sabori

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

Rezolucija o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, ni nakon gotovo sedmicu od usvajanja u Skupštini Crne Gore, uz izuzetno zadovoljstvo predsjednika Andrije Mandića ( "Vidovdane, moj očinji vide"), nije ozvaničena niti objavljena u Službenom listu. Zapelo je neđe u "prvoj zemlji na planeti" s navrat-nanos dokumentom. Neobično je,  skoro nemoguće, da se kler ne oglašava?   Neće bit da je u ovom slučaju ostao po strani i uzdržao se da tamo, đe je profana poslanička ruka u Rezoluciji ostavila mjesta nedoumici, ne dopiše nešto, protolkuje i pritvrdi. Božiji izaslanici Crkve Srbije, uostalom, udaraju danas pečat sveukupnoj našoj stvarnosti. Ili, kao što je red u nacionalističkim političkim kuhinjama, sve se potvrđuje kod Vučića, Porfirija i Bećkovića i kao gotova stvar s Andrićevog venca vraća nazad, uz jasna uputstva i zadatke. Pa ipak, nije najugodnije vladati na daljinski... 

Zato bi bilo poželjno da se u Podgorici osnuje poseban fond iz koga bi se finansirali  troškovi liječenja naših političkih prvaka i školovanja njihove đece u Beogradu, kako ih razni Vučevići, Dačići, Lončari, Ljušići i ini, ne bi  svako malo ponižavali. Bila bi to vrijedna investicija za našu državu i nadasve human gest prema našoj poskitanoj braći.

Krapovića, tipičnog "demokratu," trebalo bi, ako je moguće, odvratit od diplomatskih izjava, iako je porukom Hrvatima, nakon usvajanja Rezolucije, pokazao zavidan filozofski talenat, gotovo u ravni dara za politiku koji Mandić prepoznaje u Marku Kovačeviću, partijskom pouzdaniku i nikšićkom šerifu. 

Iz Krapovićeve izjave proizilazi, dakle, da se usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu nije htjelo naštetiti  našim susjedima i hvale dostojnim promoterima na putu u EU, odnosno da lošem djelu prethodi dobra namjera. Prema Krapovićevom mišljenju  znači da je Rezolucija  ili usvojena iz nehata, ili se ministar odbrane zapleo u kompleksna pitanja između  nauma i činjenja. I, kao da upravo u toj zavrzlami, stvari postaju jasnije: Mandić je rekao da je Rezolucija isključivo njegova "izvorna ideja", ali, kako da tumačimo Vučičevu objavu, prije Mandićeve, da će usvajanje  Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, otvoriti Pandorinu kutiju i brojne rezolucije u regionu? Potom su uslijedile vrele pljuske Radoša Ljušića po Crnoj Gori i po samom Mandiću... Da Ljušić nije istoričar, čovjek bi pomislio da je Vučićev istoričar.

Šta da se radi, Mark Tven bi rekao "Lakše je zavarati ljude, nego ih uvjeriti da su ih zavarali". 

U zavaravanju se posebno uspješnim pokazao  premijer Milojko Spajić, čija je memorija nepouzdana i  svaki čas u javnosti saopšti nešto što nije u saglasju s prethodnim, odnosno istinom. Nikad mu naravno nije palo na pamet da je "... laganje mrzak porok. Zato što smo mi ljudi vezani  jedni za druge samo riječju", smatrao je Montenj. 

Izmješten iz ugodnosti koketiranja sa svima u svemu, Spajić sada "akrobacijama na trapezu", u odsudnoj borbi za opstanak, pokušava da zadrži pažnju Andrije Mandića,  koji je duboko urastao u vlast, kao i Milana Kneževića koji, makar tako tvrdi, ostvarenje srpskih interesa, pretpostavlja ulasku u Vladu.

Predsjednik države Jakov Milatović je, za  neviđeno čudo, počeo da misli crnogorski na primijenjenom srpskom jeziku. Šarl Mišel, predsjednik Savjeta Evrope, procijenio je da je Milatović u trenutnoj vlasti "posljednji Mohikanac" s kojim još može pregovarati o pedstojećem putu  Crne Gore u Evropsku uniju. Za razliku od Mišela, Varhelji, evropski komesar za susjedsku politiku i proširenje bi, diveći se Mandićevom demokratsko- reformskom potencijalu, taj put s Jadrana i Hrvatske, izgleda, rađe preusmjerio preko Srbiji susjedne Mađarske, odnosno trasom Vučić – Orban. No, tada bi za ulazak Crne Gore u EU bilo dockan. 

Prema najnovijim informacijama, na Vučićevom stolu trenutno je “Svesrpska deklaracija”, pripremljena za raspravu u Skupštini Srbije 11. jula, na dan obilježavanja genocida u Srebrenici. Opozicija smatra da se izborom tog datuma žele " poklopiti" dešavanja u Srebrenici, te da je deklaracija svesrpski "pamflet"  u Vučićevoj režiji. U parlamentu Republike  Srpske, već je usvojena. Da li je stigla i do naše parlamentarne većine još nije poznato?

Đe prestaju demokratski principi, počinju palanačka pravila i sabori.