Rekvijem za Pobjedu

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Da se rat protiv Crne Gore ne može dobiti oružjem, Vučiću je jasnije no ijednome crnogorskom dušmaninu prije njega. Ne samo rat no ni tvrde negacije crnogorske samosvojnosti, poput onih koje je demonstrirala Vesna Bratić ili Vladimir Leposavić, ne daju željene rezultate. Naprotiv, takvi su budili otpor i kod onih koje nije trebalo na otpor podsticati. Umjesto rata i umjesto deklarisanih četnika Vučić je u politički život uveo deklarativne evropejce sa zadatkom koji je skadarski vezir dodijelio babi iz Gorskoga vijenca - da pomuti Crnogorce.

Zato danas pomućeni, zbunjeni, raspamećeni medijskom i svakovrsnom drugom propagandom Crnogorci imaju na vlasti antiEU stranke iako 2/3 stanovništva navija za članstvo Crne Gore u EU, imaju četnike na vlasti iako se većina stanovništva gordi slobodarskom i antifašističkom tradicijom, imaju partijama na vlasti podložno sudstvo i tužilaštvo iako su prethodnu vlast smijenili zbog pomanjkanja nezavisnosti sudstva i tužilaštva. I tako redom.

Na čelu jedinoga državnog univerziteta nalazi se čovjek koji je javno razvijao strategije podvođenja države iz EU uticaja u rusko-srpsku političku orbitu. Istražni zatvor puni se političkim zatvorenicima koje aktuelna vlast, koristeći se uslužnim tužilaštvom, drži kao svoje taoce. Nezavisni mediji se gase pod pritiskom Vučićeve vlasti u Crnoj Gori, a državni i lokalni mediji služe kao propagandne Vučićeve platforme za konzumente koji se još nijesu navadili na IN4S i njemu slične medije. Građanski protesti ugušeni su, a oni koji su ih predvodili ili bili prepoznati kao simbol građanskoga otpora žrtve su medijskih suđenja u kojima su proglašeni kriminalcima, ubicama ili makar nacionalistima i ekstremistima.

Nekadašnji politički borci protiv šverca i kriminala uhvaćeni su u ozbiljnome švercu i kriminalu. Političke uzdanice pojednih zapadnih ambasadora više ne mogu sakriti svoju uslužnost ruskim i velikosrpskim interesima. Moglo bi se nabrajati makar onoliko dana koliko traje ubrzani proces svođenja Crne Gore na pokrajinu Srpskoga sveta, makar otkad je litijaški pokret pokrenuo srozavanje Crne Gore na status Šumadije, otkad je stvorena politička klima da jedan Vraneš bude gradonačelnik Pljevalja, jedan Marko Kovačević gradonačelnik Nikšića, otkad neke albanske stranke koaliraju s Vučićevim političarima, a neki bošnjački političari čekaju zgodnu priliku da uđu u bratski zagrljaj s onima što pobjedu slave uz leleke turaka i kukanje bula.

Sve su to teme koje nam je minulih dana, mjeseci i godina rasvijetlio Draško Đuranović i njegov novinarski tim. Ko je čitao njegove tekstove ne može se praviti da ne zna da je na Belvederu vlast ugušila miran građanski bunt primjenjujući neviđenu silu, da je Dritan Abazović i cio njegov tim bio u službi izdaje Crne Gore interesima A. Vučića, da su Milivoje Katnić i Saša Čađenović politički zatvorenici i žrtve odmazde aktuelne vlasti zbog toga što su prije nepunu deceniju razotkrili njihovu veleizdaju, da je Milojko Spajić ucijenjen od Vučićevih struktura a da Jakov Milatović glumi patriotu kako bi mu preuzeo birače ususret novim političkim previranjima, da je BIRN-ova lista falsifikat propagandista koji glume novinare Vijesti, da je Neno Kaluđerović žrtva vlasti zbog svoga građanskoga aktivizma, da je rektor Božović vješto u sektoru nauke i visokoga obrazovanja završio ono što Vesna Bratić nije umjela u osnovnome i srednjem obrazovanju, da je FCJK meta institucionalnoga progona zbog svoga intelektualnoga angažmana i kritike devijantne ideologije vlasti.

Nije stoga čudo što je Draško Đuranović sklonjen s mjesta urednika Pobjede. Čudo je kako je njegov angažman velikosrpska vlast i ovoliko dugo tolerisala. U zemlji čija "oslobodilačka" vlast guši istraživačko novinarstvo, brutalno sankcioniše slobodu riječi i hvali se oslobođenjem nakon 75-godišnjega ropstva pod antifašizmom nije prirodno da predstavnik toga "ropstva" bude urednik "Pobjede". Nema sumnje da će to biti novi podsticaj za Draška Đuranovića. I nema sumnje da promoteri ropske svijesti neće moći ugušiti slobodnu riječ dok je god uz njega novinarā kao što je Tanja Pavićević. Vućićeva plaćena crnogorska posluga samo će im podići čitanost.