Medijska čistka

Za Antenu M piše: Milorad Pustahija

Prije dva dana  sa mjesta direktora i glavnog i odgovornog urednika lista „Pobjeda“ smijenjen je Draško Đuranović, ugledni novinar i intelektualac, koji je gotovo deceniju obavljao pomenute dužnosti.

Za to vrijeme uspio je da najstariji crnogorski list, koji ove godine slavi 80 godina postojanja, od režimskog propagandističkog glasila punog klijentelističkih umišljenih „pulicerovaca“ pretvori u moćan medijsko istraživački odred nezavisnih i angažovanih novinara, koji je on nesebično i hrabro predvodio. Naročito poslije „svetosavskog osvježenja“, „Pobjeda“ je bila iskra nade i jedna od zvijezda vodilja u borbi protiv nastupajućeg klerofašizma i srpskog hegemonizma. Šta bi bilo od ovog medija da je vlasnik više ulagao u razvoj?

Ovako, prepuštena sebi Pobjeda je morala da se bori za opstanak u zemlji koja je srpsko-ruska medijska kolonija i protiv neprestanih osporavanja ponižavanja i napada od strane bahatih i nekulturnih novih političkih zvijezda koje izreda potsjećaju na Borata iz Kazahstana, komičnog lika  Saše Barona Koena.

Pored svih ovih problema list je nastavljao svoju medijsku misiju, imao je ponajbolje intervjue sa sa značajnim likovima u zemlji i Regionu,i dodatke Objektiv i Kult i ozbiljne kolumniste i analitičare. Kako se Svesrpski program ubrzavao uz falsične političke kulise pridruživanja EU, „Pobjeda“ je počela sve više  da smeta pa su neki novinari „birnovani“ neki osporavani i napadani a Draško targetiran. Bukvalno, gotovo nakon svakog broja, sabirali su mu izvještačka, komentatorska i analitičarska „nepočinstva“. I onda prije dva dana sabahile early in the morning ovlašteni predstavnici vlasnika novine su ga smijenili dok si rek'o piksla, i ponudili mu utješno mjesto u odboru, što je on iskulirao i odbio.

E, ne može tako Draško, jeste gospodski ali moramo malo drame i teatra napraviti kao Vijesti i RTCG.Pošto očigledno nisi talentovan za to ja ću unijeti malo drame i stihovima Arsena Dedića dočarati tvoj odgovor njima: „ Nekad su mi oduzimali/Sad mi zbrajaju/Ja odlazim bez krivnje, oni ostaju/ Samo da nisam takav! Samo da nisam s njima!/ Meni je to u redu i pod vješalima/“.

Da tebi šaljem ovaj tekst ti bi rekao: „ Vala si pretjerao sa ovim vješalima, nemoj zajebavati“. Ma nemoj, kao ovo nije navrat nanos izvedeno po nalogu Picoustog vlasniku, i kao slučajno nisu konsultovali novinare kako zakon nalaže. Paf-paf metoda. I sad kad neko vrijeme ne budeš imao novinarski imunitet slijedi ti revanš Noleta i Šoleta, koje si o jadu zabavio oko njihovih procesa i pritvor na bazi osnovane sumnje da si bio vođa organizovane gangsta medijske grupe. Srećom ovi neće dugo trajati na vlasti pa nećeš moći srušiti Čađenovićev rekord u pritvoru. I onda kad padnu slijedi njima drama i opet Arsen: „ I kao kod Viona/ Kad prođu sjaj i slava/ Koliko teži guzica/ Vidjeće slavna glava/ Kad dođe na vješala/“.

Dobro podnijećemo ovo muški. Čast mi je da sam bio dio ove gangsta medijske grupe skoro deceniju i imao svoj kolumnistički ćošak na trećoj strani, i žao mi je što više neću pisati jer više nema one kul i inspirativne atmosfere u „Pobjedi“. Evo i ova oproštajna ide preko AnteneM. Kolegama koji ostaju želim sve najbolje.

Možda situacija i nije tako loša kako se to meni čini. Sloboda novinarstva je na takvom nivou da ni na osnovu tri, ili četiri sudske presude nije se mogao smijeniti direktor RTCG Raonikije. Ma ni da Vrhovni i Ustavni sud presude.To nije više sloboda nego suverena vladavina medija. Ali onda nema vladavine prava.