Vrijeme Juda

„najlepše pevaju zablude“ B. Miljković

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Iako se o tome govorilo, istina, ne javno, niko nije zaista vjerovao da će pasti i „Pobjeda“. Jedan od rijetkih crnogorskih medija koji su minulih četiri godine parali tišinu uspavane doline. Doline koja je 2020. pretvorena u parče Vučićeve Srbije. Glasilo koje je u neravnopravnoj borbi protiv fabrike propagande i laži u službi velikosrpskog nacionalizma, javnost upozoravalo na sve nakaze izišle iz mraka klerofašističke pećine. „Pobjeda“ je, uz još samo nekoliko medija, bila dovoljno snažna da se suprotstavi armiji Vučićevih beogradskih, ali i centrala laži čija je adresa u Crnoj Gori. Zato je Draško Đuranović morao biti smijenjen. Zato je Pobjeda morala biti ućutkana i preobražena. Jer, svaki glas protiv kolektivnog ludila, koje se poput magme izliva iz vulkana velikosrpskog nacionalizma, glas je koji ne pripada horu, i koji se mora predati tišini. No, zar zaista vjerujete da će Draško Đuranović pristati na tišinu? Da će Kaća Krsmanović, Duško Mihailović, Tanja Pavićević, i još nekoliko sjajnih ljudi, koji su zapravo i bili „Pobjeda“, ikada pristati na tišinu? Znamo da neće, i da već nijesu.

Da jeste, Draško Đuranović bi i danas bio na čelu novina, čiji je prvi broj izašao oktobra 1944, s uvodnom riječju Blaža Jovanovića. Ali, Draško Đuranović zna da, kako je neko kazao – nema malih i velikih kompromisa. Stoga, nije pristao na kompromis. Pitanje je ko je i zašto nudio kompromis? I tu moramo zastati. Moramo bar na trenutak biti istraživački novinari, kakvi su ljudi čija sam imena napisao. Iako ovih dana čujemo da aždaja klerofašizma guta i „Pobjedu“, moramo se zapitati da li je baš tako? Ili to pjevaju Miljkovićeve zablude? I bez naročitog istraživanja doći ćemo do spoznaje da na koncu jeste tako. Ali, što prethodi konačnoj i sasvim izvjesnoj kapitulaciji „Pobjede“? Nešto drugo moramo znati. Ko to na oltar Aleksandru Vučiću prinosi još jednu žrtvu? A to možemo saznati bez znoja, napora, muke i truda koje su u svoj istraživački rad uziđivali Draško, Kaća i ostali. Dovoljno je u dnu portala „Pobjeda“ naći „impressum“, a u njemu odgovore na naša pitanja. I saznanje da vlasnik „Pobjede“ nije Aleksandar Vučić. Niti bilo ko koga bismo, bar do prije nekoliko dana, mogli dovesti u vezu s njim. „Impressum“ otkriva sljedeće:

„Vlasnička struktura "Nove Pobjede" – 100% udjela "Media-Nea" D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura ,,Media-Nea" – 99,99% udjela First Financial Holdings,

sjedište "Media Nea": Ul. 19. decembra br. 5,

PIB "Media Nea": 02842777

Vlasnička struktura First Financial Holdings – 100% udjela Petros Stathis,

sjedište "First Financial Holdings": Ul. Ulcinjska br. 3“

Budući da je jasno da je jedan od vlasnika Petros Statis, ostaje da, kao revnosni istraživački novinari, otkrijemo ime drugog vlasnika. A na zidu sajta Companywall naći ćemo odgovor i na to pitanje. „Media-Nea“ u vlasništvu je Borisa Darmanovića. Čovjeka koji je javnosti i saopštio da je Draško Đuranović smijenjen, i da će mu, jelte, vrlo velikodušno, ponuditi mjesto u Odboru direktora. Dakle, Draška Đuranovića nije smijenio Aleksandar Vučić, već vlasnici „Nove Pobjede“. Pitanje od milion dolara je: „Zašto je smijenjen Draško Đuranović?“ Je li razlog tome beskompromisno razobličavanje Agencije za nacionalnu bezbjednost, Specijalnog državnog tužilaštva, i svih anomalija i institucija koje su u službi aktuelnog vazalskog režima? Jesu li istraživački tekstovi o tužiocima Novoviću i Šoškiću razlog njegove smjene? Je li njegova odbrana prava na život Milivoja Katnića razlog njegove smjene? Jesu li možda oni koji su likovali nad torturom kojoj je izložen Milivoje Katnić zatražili od vlasnika „Nove Pobjede“ smjenu Draška Đuranovića? I ko bi to mogao biti? Valja nastaviti istraživački rad, i saznati ko je to, a Vučić nije?! Ko je to, a Vučića kudi?!

Jednom sam napisao da Crnu Goru nijesu razapeli Rimljani, već Jude. I dalje je čereče, i dalje joj zakivaju eksere u tijelo. Naša obaveza je da svakog od njih objavimo svijetu. Zbog onih koji će doći nakon nas. I učiti iz našeg posrnuća.