Ne gubi Draško

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

U odmjeravanju snage između vrline i moći, progresa i sile, jedan od najvažnijih, ali i najčasnijih zadataka u svim vremenima i društvima, bio je stremiti duhu istine i duhu slobode. I boriti se za ta dva, kako ih je imenovao Ibzen, "društvena stupa".

Crna Gora ovih dana, pred Dan državnosti - 13. jul, baštineći slavu iz dva vijeka u jednom danu (1878;1941), to najbolje zna. Tim prije što za nju ta borba i dalje traje.

Svijet se kroz vrijeme mijenja i mnoge stvari podvrgava promjeni, ali istina i sloboda vječne su vrijednosti… Taj ideal najbolje je izrazio sv. Petar Cetinjski - poručujući svojim Crnogorcima: "...svaki onaj ko je živio kao slobodan čovjek, dosta je živio". Ili Marko Miljanov: "...domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili  usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, onadar čoek postaje krdo. Čojek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek."

U "Pobjedi", imena, etimološki srodnog istoriji Crne Gore, bez obzira na ponor i posrtanje u minulom vijeku i ozbiljan - prijeteći izazov koji danas živimo, ovoga 13. jula s naslovne strane tog lista, izostaće uvodnik jednog od najboljih crnogorskih novinara Draška Đuranovića.

Kad je od "Pobjede", kao glavni i odgovorni urednik, sa svojim timom napravio uspješan projekat, otkazano mu je povjerenje, ili, ispravnije - Oćeran je.

Zato što je " Pobjeda remetila idilu novoj vlasti: otkrivala zloupotrebe, neznanje, revanšizam, kleronacionalizam i zdušno povlađivanje Aleksandru Vučiću i Crkvi Srbije prema  miješanju u unutrašnje stvari Crne Gore, u stilu - "Rešićemo to", kako je u emisiji Milomira Marića obećao Milanu Kneževiću, povodom izbora u Budvi. Krivotvorenje istorije, devastiranje i prisvajanje kuturnog i sakralnog blaga Crne Gore; sve do najnovijeg nagovora Andrije Mandića na usvajanje Rezolucije o genocidu u Jasenovcu u crnogorskom parlamentu, što za dalje integracije u Evropsku uniju može biti pogubno. Bile su to teme na njenim stranama, kao i zamjerke na gotovo uzdržan  odnos međunarodnih adresa prema svemu tome.

Draško Đuranović nije prvi u Crnoj Gori koji je za uspjeh u korist svoje zemlje dobio ovakvu "zahvalnicu"... Još manje je vjerovatno da će biti posljednji. Često odlazeći u druge sredine, odavno su naši uglednici pribirali slavu, nerijetko i svjetsku,  kulturama drugih..

Napuštanjem "Pobjede" ne gubi Draško, gubi "Pobjeda", najstariji dnevni list u Crnoj Gori, koja ostaje uskraćena za njegovo izvrsno novinarsko iskustvo, profesionalizam i posvećenost, porodično utemeljenim, idealima istine i slobode.