Potuđenici i zastave

Piše: Dragan B. Perović, Nikšić, 7. VII 2024. 

Samo u današnjoj Crnoj Gori ne može se primijeniti ona stara poslovica „repetitio est mater studiorum“ (ponavljanje je majka znanja). Carevanju neznanja i primitivizma doprinosi svojevrsni, permanentni specijalni rat, koji se vodi prema Crnoj Gori. Dugo je bio niskog inteziteta, ali u posljednje vrijeme se pojačava, pa postoji opasnost da eskalira u nešto veće i tragičnije.

Nasrće se na sve temeljne, identitetske vrijednosti i nastoji poremetiti međuvjerski i međunacionalni sklad u Crnoj Gori. Napada se sve što ima predznak crnogorski. Posljednji u nizu ataka na slobodnomisleće ljude i institucije desio se mučkom smjenom Draška Đuranovića, direktora i glavnog i odgovornog urednika lista „Pobjeda”. Zahvaljujući Drašku Đuranoviću i izuzetnoj ekipi njegovih saradnika, istraživačko novinarstvo ispisivalo je jednu od najslavnijih stranica u istoriji „Pobjede”. O tome je proteklih dana (ne)dovoljno pisano, ali je ovaj događaj pokrenuo neke istorijske analogije o balkanskim preplijetanjima, interesnim sferama i udarima na Crnu Goru.

Istorija nas je naučila kako su na Balkanu krhki politički i drugi savezi i kako se lako mijenjaju strane. No, ima jedna konstanta, da se sve završi udarom na Crnu Goru. Da pojasnimo, pogledaćemo kakve su to povijesne veze sa aktuelnom situacijom. U tome nam pomažu podaci koje nalazimo u knjizi Dušanke Bojanić „Turske vojne zastave u cetinjskim muzejima”, Muzeji, Cetinje/ Knjizevne novine, Beograd,1981.

Autorka iznosi podatke o neobičnoj turskoj zastavi, na kojoj su bili polumjesec i krst i o bogatim hrišćanima koji su finansirali napade na Crnu Goru, kao i na Srbiju tada. Kako rekosmo, danas su, uz slične aktere savezništva promijenjena. A zastave? Da pogledamo!

Dušanka Bojanić navodi: „Veliki i svojeglavi reformator abdulhamidovske Turske – Midhat-paša dao je istoriji Turske zastave i vojske poseban doprinos. On je, kao veliki vezir i tvorac kratkotrajne „Prve ustavnosti“ naredio da se u Bosni i Hercegovini na osmanskoj zastavi, pored polumjeseca i zvijezde, doda i jedan krst i čak uspio da tu svoju naredbu sprovede u život… Takva promjena državne zastave nije bila dugog vijeka –  Mithad-paša je smijenjen i otjeran u progonstvo 5. februara 1877. godine. Ipak je jedan tabor dobrovoljaca, izmiješanih hrišćana i muslimana, pod takvom krstastom turskom zastavom izveo smotru u prijestonici, a zatim bio poslat u jedinice stacionirane u Nišu.

Mithad-paša bio je veoma zanimljiva ličnost. Između ostalog podigao je prvu biblioteku u Nišu. Inače, Mithad-paša bio je „tvorac nacionalne vojske (millet ordusu), koja se sastojala od hrišćanskih i muslimanskih dobrovoljaca”.

Sada dolazimo do najzanimljivijeg podatka iz knjige Dušanke Bojanić:                          

„U vrijeme sakupljanja dobrovoljačkih jedinica u Carigradu za odlazak na pohode protiv Srbije i Crne Gore, jedan imućni carigradski Grk – Demosteni-efendija organizovao je nekoliko četa Grka koje je lično platio, opremio i poslao u rat. Pod zastavama sa polumjesecom i krstom, trebalo je da ovi plaćenici dokažu kako su i hrišćani riješili da se odupru agresijama Srba i Crnogoraca. Ovaj patriotski akt pozdravili su posebnim proglasom mladi muslimanski studenti teologije. Oni su baš u ovim zastavama vidjeli dokaz da tursko društvo nije konzervativno i vjerski zatucano, kako se to mislilo u Evropi.”

Danas se „konzervativno i vjerski zatucano” društvo nameće Crnoj Gori. Kolika je i kakva uloga Statis-efendije ili na srpskom Kodže Statisa (jeste ovo  „Kodža” turskog porijekla, ali je išlo uz kneza Miloša) u igri oko „Pobjede”, još nije dovoljno jasno. Ali je jasno nešto drugo.

Danas nema millet ordusua, ali zato ima paśega mileta i „političkih đojlena“ iz Crne Gore, koji su na usluzi svim akterima hibridnog rata protiv Crne Gore. Oni su prigrlili tuđe zastave i pokušavaju ih nametnuti kao tradicionalne u Crnoj Gori. U skladu sa onom poslovicom na početku, ponovićemo neke stvari koje se tiču zastava, tj. „mahmudovih trobojki“, kojima potuđenici barjače po skupštini i pojedinim opštinama. Ostavljamo mogućnost da rajetinska psihologija pravi omaž svome velikome vladaru i reformatoru, turskom sultanu Mahmudu II (1785 - 1839), koji je „nacrtao“ i odobrio srpsku trobojku.

Srpski istoričar Radoš Ljušić kaže da su Miloša, umjesto ustava, više interesovali zastava i grb: „Pre svega zbog trgovačkih potreba mlade države, pa bi to mogao biti jedan od osnovnih razloga takvom opredeljenju. Knez se u pregovorima sa turskim političarima pozivao na Vlašku, Moldaviju i Samos, koje su uživale tu privilegiju. Nekako u isto vreme za „flag“ se borio i jedan od zapadnih elajeta – Tunis. Izgled srpske zastave utvrđen je u vreme kneževog boravka u Carigradu.“

Srbi su željeli da im se odobri zastava koju su nacrtali po narodnim bojama iz ustava – crvena, bijela i čelikasto ugasita. Međutim, sultan Mahmud II je promijenio redoslijed, izdao ferman decembra 1835 (odnosno po najnovijim tvrđenjima u februaru 1836), u kojem se kaže: „da srpski narod ima razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu slobodno ploviti rekama i morem u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim“.

Uz ferman dobili su po jedan primjerak zastave – raspored je bio, vodoravno poređane, crvena, plava, bijela. Taj raspored boja koji je Mahmud II dao Srbima, ostao je i do danas na zastavi Srbije. Uz grb na „Mahmudovoj“ zastavi su u uglu bile četiri šestokrake zvijede, kao simboli teritorija sa autonomijom, tj. vazalnih oblasti  – Vlaška, Moldavija, Samos i Srbija (današnji crtači propuštaju ovaj „umjetnički detalj“). Inače Mahmud II bio je dosta napredan vladar. Ukinuo je janjičare i uveo mnoge reforme. Zahvaljujući molebnicima u Crnoj Gori ponovo je oživjelo śećanje na njega.

Ko ne uči na svojim greškama prinuđen je da se kao ponavljač vraće u tamne vilajete. Ima i jedna stara istina - Svi koji su udarali na Crnu Goru i izdavali je propadali su. Crna Gora je opstajala zahvaljujući svome slobodarstvu, svojoj etici i svojoj nepokornosti. Svome čojstvu, koliko god članovi udrženog zločinačkog poduhvata, koji trenutno obnašaju vlast, mislili da je to prevaziđena kategorija.