Rusko preuzimanje Hrvatske: Kako smo postali zapadna Srbija

Piše: Nenad Bunjac

"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe do te mjere da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više razlikovati ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od osobne štete". Misli mudrog nobelovca Ive Andrića savršeno ocrtavaju trenutno stanje nacije u kojem javnost baulja od jednog do drugog priopćenja hrvatske Vlade, Sabora, Agrokora, HNB-a i ruskog diplomata Anvara Azimova, pritom ne razumijevajući suštinu problema kamoli posljedice koje proistječu iz nastalog zapleta.

Tko tu jebe koga, zašto i pošto, pitanje je od milijun rubalja. No, jedno je sigurno, više nismo vladari svoje sudbine i Hrvatska odavno nije naša, prije svega zahvaljujući političkoj indiferentnosti prema vlastodršcima za koje smo naivno vjerovali da znaju što rade.

Hrvatsko prokletstvo vazalstva

Jedan od zamagljenih aspekata tog hrvatskog prokletstva vazalstva koje seže od srednjovjekovne molbe nesposobnih hrvatskih velikaša Vatikanu "potražite nam valjana gospodara" i gorkog proročanstva Brune Bušića "najgore će biti kada naši počnu krasti i prodavati nas svjetskim jebivjetrima", jest kako smo se od predziđa kršćanstva i uzdanice EU kao lidera jugoistočne Europe, u kratkom roku pretvorili se u "zapadnu Srbiju" ili SSRHrvatsku, jednu od interesnih zona i vazala Rusije.

Još od Prvog svjetskog rata preko čuvenog Titovog NE Staljinu do hladnog političkog odnosa moderne Hrvatske prema Putinovoj Rusiji, gradio se taj antiruski stav prema kojem je pravoslavna Rusija kao politički pokrovitelj Srbije nepoželjan geostrateški i gospodarski partner.

Godinama nemamo službenog diplomata u Rusiji, uvezli smo vize za ruske građane, potvrdili europske gospodarske sankcije, pomogli Amerikancima u opstruiranju energetskog pravca Južnog toka i još se premijer Plenković kao briselski ćato usudio održati lekciju Putinu oko rusko-ukrajinske krize.

I na stranu što smo tako prepolovili izvoz u Rusiju, smanjili za 40% broj noćenja ruskih turista kao izvrsnih potrošača i zakačili se s jednom od dvije najveće globalne sile, nego smo doživjeli i da premijer Plenković na saborske kritike kontradiktornog odnosa prema Rusiji, svisoka oporbi poručuje da o "politici nemaju pojma".

E sad, je li on samo bahat ili proračunato zaglupljuje javnost, predmet je stručne psihološke rasprave, ali protekle godine i aktualni događaji ne samo da ga ozbiljno demantiraju nego i promoviraju u najveću političku neznalicu u Hrvata, bez obzira na to što je tek nedavno banuo na tulum.

Hrvatska je danas više nego ikad pripadnica modernog Sojuza ili skraćeno SSRH, a evo i zašto.

Duga povijest korumpiranih elita s Rusijom

Duga je povijest suradnje hrvatskog gospodarstva i Rusije koje je doživjelo vrhunac u bivšoj Jugoslaviji za vrijeme Genexa i trgovanja klirinškim dugom. Svi poznatiji hrvatski gospodarstvenici poput Franje Gregurića, Nikice Valentića, Davora Šterna, Roberta Ježića & co. ostvarili su svoje prve dolarske milijune u Rusiji, a preko naftnog i petrokemijskog biznisa (projekt Bijelih noći ili eksploatacije naftnih nalazišta u Siriji) obilato potpomagali ruske gospodarske interese. INA je, bez obzira na mađarskog vlasnika, bila i ostala ruska ekspozitura.

Dakle, Rusija i Hrvatska imaju dugu i kvalitetnu samozatajnu suradnju na političko gospodarskom planu i naravno da im je zasmetao prepotentni hrvatski stav koji je kulminirao Plenkovićevom političkom kratkovidnošću i oslanjanjem na europsku politiku.

Naime, u trenutku kad je predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker rezolutno iznio plan po kojem "za njegova mandata neće biti proširena EU" i namjeru Bruxellesa da stvori carinsku uniju sa Srbijom koja bi tako dugim lancem bila privezana za Europu, Rusi su aktivirali svu moć kapitala i kadrova uloženog u Hrvatsku kako bi nadomjestili izgubljeni politički utjecaj na europske procese. Pompozni nastup ruskog veleposlanika Azimova zapravo je bila demonstracija moći Markovom trgu i nedvosmislena poruka koliko vrijedi ruska moć u Hrvatskoj.

Ukratko, Hrvatska je godinama sa zadovoljstvom i potiho primala ruske investitore na planu energetike, posebice u plinskom biznisu putem PPD-a, turizmu, farmaciji, brodogradnji i prehrambenoj industriji koje se mjeri u stotinama milijuna eura, a izloženost vodećih firmi poput Podravke ili AD plastika ruskom tržištu je od sudbinskog gospodarskog značaja. Hrvatska Vlada, zaključno s Plenkovićevom mirno je promatrala kako Sberbank i VTB u Agrokor kao kralježnicu prehrambene industrije ulažu 1,3 milijarde eura što je trećina ukupnog duga, ujedno javno pljujući u tanjur iz kojeg jedu.

Neosnovani podcjenjivački odnos Plenkovićeve vlade naspram Rusije, osvetio mu se i na lex Todoriću s kojim se pokušalo Ruse isključiti iz odlučivanja, a zadržati njihovih 300 milijuna eura kredita za potrebe održanja likvidnosti Agrokora. Rusi su taj diletantski Plenkovićev pokušaj kokošarenja i "kontrole štete" jednostavno spriječili najavljujući uskratu plina petrokemijskoj industriji i DIOKI-u putem PPD-a, čuvenog HDZ-ovog financijera iza kojeg navodno stoji ruski kapital, te otvorili još jedno stečajno minsko polje za hrvatsku Vladu.

Jednostavno, Rusi mogu do Sudnjeg dana čekati da Plenkoviću stigne iz dupeta u glavu da Moskva trenutno odlučuje ili raspolaže značajnim utjecajem na gospodarstvo, te da se bez njih neće donijeti niti jedna važna odluka. Spasiba Valentiću, Sanaderu, Karamarku i Plenkoviću, vaš geopolitički genij će godinama proučavati na politološkim studijima.

Novi baja je u gradu

No, što za Hrvatsku znači toliki upliv ruskog utjecaja? Na vanjskopolitičkom planu, posebice u dijelu europske politike prema Rusiji, Hrvatska će morati raditi znatne ustupke ako želi mir na unutarnjem planu. Rusija će s lakoćom investirati još par stotina milijuna eura u posrnulo gospodarstvo, ali i preko noći povući sav kapital iz Hrvatske ako se osjete ugroženim ili uvrijeđenim. Hrvatsku sasvim sigurno čeka i val ruskog investiranja u turizam, uvoz njihovih proizvoda i daljnje širenje u sve gospodarske sfere, prije svega energetiku. Pojednostavljeno, raspolažu bezgraničnim financijskim resursima, jasnom idejom i svim vremenom ovog svijeta.

Novi baja je u gradu i lupa šamare za svaki neposluh dok bira najljepše djevojke za noćni provod.

Tu ponižavajuću situaciju po državni suverenitet ili kako bi mudro formulirao Plenković "nezahvalne realpolitičke uvjete ", nemoguće je popraviti u kratkom roku. Zavada s Rusijom dosad se nije pokazala učinkovitom strategijom, a Amerikancima i desničarskoj ikoni Trumpu trenutno se živo fućka za jugoistočnu Europu, posebice dok im je glavni sugovornik generalissimus Kolinda.

Agrokor i svi profitabilni dijelovi koncerna pripasti će Rusiji, a zahvaljujući podređenom položaju samo ćemo se dodatno zaduživati i kupovati na tone haringe, jeftine votke i kiselih krastavaca.

Zdravstvujte i vidimo se u Irkutsku

Svo Plenkovićevo prenemaganje i pametovanje o "Hrvatskoj na jedinstvenom europskom putu", pokazalo se kao isprazna tlapnja jer nas je ta ista EU ignorirala u arbitraži sa Slovenijom, problemom izbjeglica, politike naspram BIH-a i zahtjeva za konstitutivnošću Hrvata, sukobu sa Srbijom oko naoružanja, pa čisto sumnjam da će produbiti svoj sukob s Rusijom kako bi zaštitila hrvatsko gospodarstvo od rizičnih ulaganja korumpiranih vlastodržaca.

Rusija se definitivno naselila u Hrvatskoj i to je činjenica s kojom ćemo morati naučiti živjeti. Premijer Plenković primio je gadne batine od Putina i svaka sljedeća hrvatska Vlada vodit će razroku politiku, jednim okom gledajući Bruxelles, a drugim Moskvu. Lex Todorić je jasan primjer što se događa kad državni lideri pate od umišljaja lažne veličine i nezasitne pohlepe.

I zato, zdravstvujte i dobro potegnite votke po 2,99 rublja da zagrijete kosti jer ne putujemo u Švicarsku nego u Irkutsk preko Beograda. 

Izvor: Index.hr