Vojvodino (simboličko) ponižavanje Crne Gore

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Dok mu se śutra bude izricala presuda u slučaju poznatome kao državni udar, predśednik crnogorskoga parlamenta i četnički vojvoda Andrija Mandić uručivaće najvišu državnu nagradu laureatima koje je žiri pažljivo probrao baš spram činjenice da će im je vojvoda Mandić uručiti. Malo je Mandiću i njegovu žiriju što su najvišu državnu nagradu za doprinos crnogorskoj kulturi dali onima koji neštedimice rade na zatiranju te kulture, malo im je što su - suprotno zakonu - Trinaestojulsku nagradu za životno djelo koja se dodjeljuje za trajan doprinos crnogorskoj kulturi dali Draganu Koprivici, eksponentu Šešeljeve i Miloševićeve politike 90-ih i aktuelnome propagandisti zloglasnoga IN4S-a.

Mandiću treba još simboličkih potvrda da ga je zapala funkcija okupacionoga guvernera Crne Gore. Zato on Trinaestojulsku nagradu neće uručiti na Dan državnosti, u Podgorici, kako to zakon predviđa. Uručiće je na Cetinju, u Vladinu domu, ističući sigurno tobožnju njihovu obnovu petrovićevske Crne Gore dok se zalažu za rušenje spomenika jednome od najvažnijih Petrovića - vojvodi Mirku i svima ostalima braniteljima crnogorske slobode, dok se zalažu za ukidanje crnogorske države - kao najbitnije tekovine Petrovića, dok raspiruju vjersku mržnju spram višereligijskoga sklada i lojalnosti Crnoj Gori koje kralj Nikola bijaše uspostavio kao malo koji vladar njegova vremena. Gadnija od svega toga što radi Mandić jeste ćutnja onih koji su kritikujući slabosti bivše vlasti doveli Andriju Mandića na čelo Crne Gore.

Iza svih tih simboličkih poniženja države i trinaestojulske Crne Gore sprovodi se još jedna zločinačka akcija. Riječ je o rekonstrukciji Vlade Crne Gore. Baš takav Andrija Mandić, glorifikator izdajnika i zlikovaca iz svih ratova iz XX vijeka, delegiraće ministra prosvjete. Zašto Mandić preuzima to ministarstvo jasno je. Nekim čudom, poslije ko zna koliko vremena, na čelu ministarstva prosvjete našla se osoba po čijem djelovanju ni najstroži kritičar ne bi mogao zaključiti kojoj stranci pripada, osoba koja radi po savjesti a ne po stranačkome nalogu, osoba koja je činjenjem dosad pridobila simpatije mnogih, pa i onih koji osim simpatija prema njezinu radu nemaju nikakvih drugih sličnosti. Treba naglasiti da se i u tome slučaju potvrdilo ono čemu već nekoliko godina svjedočimo - žena je u naše doba i sposobnija i vrednija i zaslužnija poštovanja od muškarca. E baš takvu - sposobnu, profesionalnu, reprezentativnu, neizglibanu glibom političkih i partijskih podjela treba zamijeniti nekim s taloga velikosrpske kaljuge u Crnoj Gori. Umjesto takve treba dovesti nekoga ko ispunjava uslove što su ih ispunili oni kojima će vojvoda Mandić śutra uručivati Trinaestojulsku nagradu dok mu se bude sudilo za terorizam. Ova je vlast u svome podaništvu besprizorno odvratna, ali je svaki činilac te vlasti koji je u ovakvome društveno-političkom miljeu pokazao integritet i profesionalizam zaslužio našu podršku. Zato ni podrška ni bunt ne smiju izostati. Ne samo kod onih što se redovno glaskaju kao komentatori društveno-političke situacije no i hiljade prosvjetnih radnika ako zbilja drže do svoga poziva i do svoga integriteta.