Pokušajem ubistva Trampa - riješen ishod novembarskih izbora

Za Antenu M piše: Biljana Jovićević 

Američkim mainstream medijima trebalo je nekoliko sati da pokušaj ubistva Donalda Trampa (Trump) na predizbornom skupu u Batleru, u Pensilvaniji, nazovu pravim imenom – umjesto toga satima su, emitujući snimak na kojem se vidi Tramp pogođen u uho, kojem krv curi niz obraz, govorili o „pucnajavi“! Ništa bolju reakciju nije imao ni aktuelni američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden), koji je po povratku iz Delavera u obraćanju medijima u Bijeloj kući osudio „ovakav vid nasilja“ kao „bolestan, bolestan“ za kojeg „u Americi nema mjesta“ (dok mediji neprekidno ponavljaju ko su sve bile prominentne žrtve takvog nasilja u SAD-u kroz dalju i noviju istoriju), rekavši da se nije čuo sa „Donaldom“ jer je pod nazdorom ljekara, ali da planira da ga ponovo kontaktira. No na pitanje da li je to bio pokušaj ubistva bivšeg presjednika, rekao je „da ima svoje mišljenje, ali da će sačekati da čuje činjenice“!!!???

Mogli bismo cinično zaključiti da presjednik Bajden očigledne stvari - očigledno tumači kao i svoj nedavni nastup na debati sa Trampom, koji je od 27. juna gotovo jedina tema u Americi, do jučerašnjeg momenta kada je 20- godišnji Tomas Metju Kruks (Thomas Matthew Crooks), kako navode mediji, registrovani republikanac, koji je prije dvije godine donirao novac nekoj demokratskoj grupaciji, pokušavaši da ubije Trampa - ubio jednu osobu i teško ranio drugu, prije nego što su ga službe za zaštitu uspjele "eliminisati".

Nakon što se FBI oglasio i zvanično saopštio da je riječ o pokušaju ubistva bivšeg predsjednika, headlines-i su riječ pucnjava konačno promijenili u pokušaj ubistva Trampa, koji je srećom u međuvremenu medicinski zbrinut i već se iz Pensilvanije vratio u Nju Džersi.

Šta ovaj događaj znači za SAD?

Uz fotografiju prkosnog Trampa sa mlazom krvi niz lice, kojeg pripadnici Tajne službe iznose sa bine, britanski profesor, istoričar i kolumnista The Guardiana, Timoti Garton Eš (Timothy Ash) na X-u (bivši Twitter) je napisao „Ova slika može promijeniti istoriju svijeta“.

Za početak, sa velikom sigurnošću se može predvidjeti da će/je odlučiti ishod američkih izbora u novembru.

Snimci bivšeg predsjednika, kojeg su politički protivnici i mediji često etiketirali kao "kukavicu", kako se, nakon što mu je metak okrznuo ušnu školjku pognuo, pa onda nakon što su ga pokrili tjelohranitelji pridiže, traži cipele i zaustavlja svoje zaštitare da ga ne odvode, dok se sa stisnutom pesnicom i preko njih ne obrati svojim pristalicama porukom „borba“ „borba“ „borba“ prkosnog izraza lica umrljanog krvlju – moćna je poruka koju će teško biti izbrisati u naredna četiri mjeseca iz memorije američkih birača.  

Lakše povrijeđen, 79-godišnji Tramp, čovjek koji suštinski razumije medije i savršeno svjestan prilike koja mu se pružila, nakon što ga je, kao što reče senator Marko Rubio (Marco) „Bog sačuvao“, maestralno je iskororistio priliku koja mu je pružena, iskazujući neočekivanu hrabrost sočen sa „bliskim pozivom“ (close call) kako bi rekli u SAD-u. Dopadalo vam se ili ne ovo je, kako neko reče „ikonička slika“.

Ne komenatrišući poruku koju ova slika šalje javnosti, pojedini novinari u živim prenosima propitivali su svoje sagovornike, stručnjake za sigurnost, da li su, dozvolivši predsjedniku Trampu da se zaustavi i preko njih izvirujući obrati pristalicama prije nego što ga izvedu sa podijuma na sigurno, pripadnici obezbjeđenja prekršili pažljivo utvrđene protokole za ovakve situacije. Pitanje je vjerovatno validno, ali u okolnostima u kojima ova slika djeluje kao definišući momenat američkih izbora - iz usta onih koji ga godinama kritikuju, svakako ima i drugačiji prizvuk.

No važnije od toga biće da istraga utvrdi kako je došlo do ovakvog katastrofalonog propusta u mjerama bezbjednosti bivšeg predsjednika, za čiju su sigurnost osim Tajne službe (Secret Service) bili zaduženi i ostali nivoi brojnih američkih agencija za spovođenje zakona, a koji je rezultirao jednom žrtvom, jednom teško ranjenom osobom i umalo doveo do ubistva još jednog američkog predsjednika. Kako se moglo dogoditi da pored toliko kontrola, prema riječima pojedinih svjedoka, kako prenose američki mediji, mladi snajperista „šeta sa krova na krov“ okolnih zgrada, koje su po logici stvari trebalo da budu "pokrivene" snajperistima državnih službi zaduženih za bezbjednost američkih predsjednika.

Sve navedeno širom je otvorilo vrata Donaldu Trampu za povratak u Bijelu kuću na još četiri godine.

Više nije bitno ostaje li Bajden kandidat Demokrata

I teško da je više važno hoće li sve dementniji Džo Bajden (Zelenskog je prije dva dana nazvao Putin, a svoju potpredsjednicu Kamalu Haris -Tramp) ostati u trci, za što je do sada navijao Tramp i njegov izborni tim, ili će ga demokrate zamijeniti - preciznije rečeno prisliti njega, njegovu suprugu (mediji su je počeli zvati lady Magbet), sina i jedan broj njegovih dugodišnjih savjetnika, da odustane i otvori prostor za nekog drugog kandidata koji bi, navodno, imao više šansi. U sjenku će pasti i sad već otvreni rat između Bajdenovog tima sa demokratskim establišmentom i donatorima, iza kojeg u sjenci, tvrde oni, stoji uticajni bivši predsjednik Barak Obama (Barack), koji ga je, kako su se nehotično odali „u žaru borbe“ predhodni put, u strahu od senatora Bernija Sandersa, stranačkim manipulacijima i postavio za kandidata demokrata 2020. a sada želi ga natjera da se povuče. Sva ova mučna a i ponižavajuća porodična i unutarstranačka trvenja kod demokrata, padaju u sjenku nakon „pucnjave“ u Batleru u Pensilvaniji 13. jula, na koju je lakše povrijeđeni, bivši predsjednik Tramp odgovorio reakcijom za blockbuster Oscara, a kamo li za Bijelu kuću.

Zašto?

U proteklih nekoliko sati svi oni koji su Trampa nazivali „egzitencijalnom prijetnjom po Ameriku i njenu demokratiju“ priznali su da je politička retorika "s obje strane" u posljednjih desetak godina u velikoj mjeri doprijenila ovome što se dogodilo. A nakon pokušaja ubistva Trampa, veoma je teško zamisliti na koji će način, bilo Bajden, bilo neki drugi poželjniji kandidat demokrata, moći da kritikuje svog političkog rivala, a da to ne bude protumačeno kao neprihvatljivo kvalifikovanje i zastrašivanje od mogućih posljedica Trampovog drugog manadata.

Sa druge strane, Trampu su, nakon ovakvog katastrofalnog propusta službi zaduženih za njegovu bezbjednost, službi na čijem je čelu – formalno, po takozvanom komandnom lancu, njegov politički rival, širom otvorena vrata za nastavak tvrdnji da je žrtva političkog progona i „duboke države“ i da će učiniti sve da ga onemoguće da se u novembru vrati u Bijelu kuću. Kada ovo u narednih četiri mjeseca budu ponavljali Tramp i njegovi takozvani surogati, sada će imati sasvim drugi prizvuk posebno za republikanske glasače.

Final touch 

Njegovo lojalno biračko tijelo zvano MAGA (Make Amerika Great Again) već je odavno uvjerio u to, a ovo je bilo zrno soli za one koji su se još dvoumili. Uz opiranje Džoa Bajdena da se suoči sa činjenicama, demokrata koji ne umiju da se raspetljaju iz sopstvene mreže, mainstream medija koji se muče da priznaju da je Tramp pokazao izvandrednu reakciju i razboritost suočen sa atetnatom, bivšem predsjedniku je dovoljno da nastavi kao do sad. Čak gotovo da se više ne mora osvrtati i ponavljati brojne laži na koje su neprekidno upozoravale demokrate, posebno kada su željeli skrenuti pažnju za Bajdenovog stanja.  

Prva prilika za pomociju je Republikanska konvencija u sedmici pred nama u Milvokiju, na kojoj će Tramp i zvanično biti nominovan kao republikanski predsjednički kandidat – drugim riječima bivši predsjednik - heroj koji je upravo preživio pokušaj ubistva, a koju će direktno prenositi svi američki mediji.

The New York Times-a (NYT) je juče velikodušno ponudio senatoru Berniju Sandersu da napiše esej u odbranu opstanka kandidature Džoa Bajdena, u kojem je za razliku od “sleepy Joe”-a, popularni Berni, godinu stariji, ali razborit i argumentima vođen, među ostalim obrazložio:

“Razumijem da neke demokrate postaju nervozni što moraju objašnjavati predsjednikove gafove i pogrešno izgovorena imena. Ali za razliku od republikanaca, oni ne moraju objašnjavati kandidata koji sada ima 34 krivična djela i suočava se s optužbama koje bi mogle dovesti do desetinu dodatnih osuda, koji je pogođen presudom od 5 miliona dolara nakon što je proglašen odgovornim za slučaj seksualnog zlostvaljanja, koji je bio uključen u više od 4000 sudskih procesa, koji je više puta bankrotirao i koji je izrekao hiljade dokumentovanih laži i neistina”.

Sve precizno i sažeto posloženo, kao i uvijek od senatora Sandersa – no u novim okolnostima i uz “ikončku sliku” Trampovog prkosa – gotovo beznačajno.

Iznad njegovog eseja, koji sat kasnije, nakon pokušaja ubistva Trampa u Batleru, u kratakom uredničkom komentaru The New York Times-a malo patetičnog naslova “Napad na Donalda Trampa je antiteza Americi “ (The Attack on Donald Trump Is Antithetical to America), se među ostalim kaže:

“U istraživanju koje je prošli mjesec sproveo Čikago Projekat za sigurnost i prijetnje, 10 posto ispitanika saglasilo se da bi upotreba sile bila opravdana kako bi se spriječilo da gospodin Tramp postane predsjednik, a 7 odsto ih je reklo da bi upotreba sile bila opravdana da bi se Tramp vratio na mjesto predsjednika“.

Urednički stav i poruka NYT-a je da se političkoj agendi Trampa ne može i ne smije suprotstaviti nasiljem.

„Napad u subotu bio je tragedija. Izazov s kojim se Amerikanci sada suočavaju jeste spriječiti da ovaj trenutak postane početak veće tragedije. Ovi izbori moraju biti riješeni glasovima Amerikanaca“.

Jutros mi prijatelj posla poruku, pitanje- konstataciju: „Ovo u Americi će da se okonča u krvi?“.

„Neće, Tramp je pobijedio“ odgovorih.