Kad "vozila njeguju ćirilicu" pitamo se ko je izgubio orijentaciju i što je sve izgubilo smisao

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović 

Ne treba biti lingvistički stručnjak da bi se primijetilo kako se grubi rječnik i priprosti ton nekadašnjih opozicionih a sad vladajućih političara značajno promijenio.

Trude se ljudi, i ide im to i ne ide. Kako kad i kako u kojoj prilici.

Nije lako sofisticirati jezik i govor, potrebno je mnogo, mnogo truda, pročitanih knjiga, dubokih promišljanja, ali i humanistički pristup svijetu i bivanju.

Politički ciljevi usmjeravaju namjere i djelovanje. Desnica je desnica svuđe u svijetu.

Njoj pripada gorljivi nastup, povišeni ton.

Domaća pak desnica veoma se trudi da ne djeluje tako i sve bi oni to fino, evropejski u „interesu građana Crne Gore“. I pomirenja naravno (da se ne zaboravi). E tu nastaje problem, ne ide lako. Zapravo, ne ide nikako.

Rečenične konstrukcije vrijedne pažnje kao žongleske bravure i ufinjeni govor čitljivi su na prvo slušanje odnosno čitanje. Namijenjeni su i onima kojima se ovi mudri i pomirljivi iskazi prevode. Pa i ako nešto bude izgubljeno u prevodu, opet je dobro. S formalnim nestankom jednog desnog političkog bloka nestao je u značajnoj mjeri i jezičko-politički izraz koji treba da uzbuni i uznese u nebeske visine. Ostao je prijeteći ton, zajedljivost i u tragovima pokatkad nesuvisli humor.

E dakle, tako nam se desilo štošta, svašta, pa i da „vozila njeguju ćirilicu“.

Što ćemo s glagolom njegovati nakon ove njegove upotrebe, ne znamo. Ali moglo bi se, zašto da ne, unijeti u razne rječnike i ovo njegovo dopunsko značenje. Jer nije mala šala, niti malo dostignuće. A i kako bi bilo kad oni koji ruše i još bi da ruše za sebe kažu da se „zalažu za mir i stabilnost u Crnoj Gori“.

Jezik naš nasušni...