E moj Saša...

Za Antenu M piše: Nana Berger 

Dugo najavljivana, a juče sprovedena rekonstrukcija 44. Vlade donijela je Crnoj Gori nove razloge za čuđenje i nevjericu. Rekonstrukcijom je predviđeno da Vladu napuste tek rijetki, a umjesto smjena svih onih na čije pozicije su pretendovali predstavnici vladajuće većine, resori su podijeljeni ili nacrtani po mjeri njihove (ne)kvalifikovanosti. 

Dok novoimenovani ministri slave, a smijenjeni se iščlanjuju iz partije, među onima u najnezahvalnijoj poziciji našao se dr Saša Mujović, čiji resor je prepolovljen, prilikom čega mu je oduzet upravo onaj dio u kojem je pokazao integritet dajući prednost interesima građana u odnosu na štetni koncesioni ugovor. U brzopoteznoj raspodjeli figura Mujović, koji je juče tokom dijela zasijedanja bio jedini ministar u skupštinskoj sali dok su se drugi razlišli po kafeterijama, postao je samo ministar energetike, dok je sektor rudarstva transformisan u poseban resor kojem su pridruženi nafta i gas, pod vođstvom Admira Šahmanovića, nekadašnjeg državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija. 

Za novog ministra Šahmanovića ulazak Bošnjačke partije u vladu označio je karijerni preokret. Nakon što su ga ekološki aktivisti i borci za zaštitu životne sredine prošle godine optuživali za nesavjesno postupanje u slučaju koncesionog ugovora za eksploataciju rudnika olova i cinka, činilo se da će se njegova karijera završiti u crnoj rupi pravnog sistema. Ipak, politička gravitacija u Crnoj Gori je nešto slabija, pa je Šahmanović izronio na površinu kao ministar rudarstva. 

Mujović, nekadašnji dekan Elektrotehničkog fakulteta, našao se u Vladi kao nestranačka ličnost, što je, očigledno, bio veliki grijeh, jer ministar mora biti ili politička marioneta ili podložan smjeni čim pokaže trunku integriteta. Zapravo, on je imao tu nesreću da pokuša nešto nezamislivo – da radi u interesu građana, za što je nagrađen oduzimanjem resora, odnosno ostavljanjem da se suočava samo sa onom oblašću u kojoj je teže napraviti impresivan rezultat zbog kadrovske džungle u energetskom sektoru u kojem su na čelo kompanija postavljeni ljudi bez ikakvog iskustva u energetici, kako bi što više partijskih vojnika moglo da se zaposli, a da ministaru ne bude dopušteno da na to utiče. 

Štaviše, Mujović se, nakon što je premijer isključio svoju „političku kičmu“, upravo smijenjenog ministra pravde Andreja Milovića, ipak približio Pokretu Evropa sad, što je u politici ekvivalent gaženju preko sopstvenih principa. No, ovo nije bio prvi put da Spajić dojučerašnjeg saveznika pušta niz vodu čim bi preovladao drugačiji interes, pa je to bio slučaj i sa Mujovićem, u čijem su svedenom ministarstvu ostala samo dva direktorata – za energetsku efikasnost i za energetski razvoj. Kako je brojem resora i strukturom Vlada Crne Gore u znatnoj mjeri prekopirala organizacionu šemu Vlade Republike Srbije, a ako uzmemo u obzir planove rudarskih kompanija u toj zemlji i činjenicu da se ideje Aleksandra Vučića realizuju i van granica države kojom predsjedava, zabrinjava i pomisao na razloge reorganizacije nadležnosti. 

Sa iskustvom profesora i dekana ETF Mujović je ulaskom u političku arenu preuzeo ulogu koja bi u budućnosti izučavanja političkog rukovođenja mogla poslužiti kao studija slučaja – primjer na kojem Spajić potvrđuje da ničiji integritet nije važniji od njegovih političkih ambicija i potrebe da po sveku cijenu udovolji onima zahvaljujući kojima je došao do premijerske fotelje, ali ni da bilo čija posvećenost ne može biti veća od njegovog ega.