Program "Evropa Sad 2" – novi inflatorni udar

Piše: Gordana Radojević

Vladin program "Evropa Sad 2", koji predviđa značajno povećanje minimalne i prosječne cijene rada, donosi sa sobom niz ekonomskih izazova koji će negativno uticati na privrednike. Na osnovu dostupnih podataka, jasno je da će implementacija ovog programa dovesti do povećanja prodajnih cijena zbog nekoliko ključnih aspekata:

1. Povećanje troškova poslovanja Minimalna cijena rada će se uvećati za 19,3%, sa 565,6 eura (bruto) na 675,1 eura, u tekućoj poslovnoj godini. Ovo predstavlja neplanirani trošak za poslodavce u 2024. godini, naročito one koji zapošljavaju radnu snagu sa nižim nivoom stručne spreme. Povećanje troškova poslovanja neminovno će dovesti do povećanja cijena proizvoda i usluga. Na primjer, pekari će morati povećati cijenu hljeba, poljoprivrednici cijenu mesa, mlijeka, voća i povrća, a industrijski proizvođači cijenu hrane i pića. Ovaj talas poskupljenja možemo očekivati već od novembra 2024. godine;

2. Nesklad između rasta cijene rada i rasta proizvodnje Prosječna cijena rada raste znatno brže nego ukupna proizvodnja roba i usluga u Crnoj Gori (BDP). Dok je prosječna cijena rada (bruto zarada) u odnosu na 2019. godinu adminstrativnim mjerama uvećana za 14% do 2023. godine, bruto domaći proizvod u istom periodu povećan je za 8%, dok je u nekim u sektorima poput poljoprivrede čak i smanjen (-3,3%). Ovaj nesklad vodi ka rastu cijena domaće proizvodnje, što se već desilo u Crnoj Gori gdje su cijene hrane povećane za 45%, u poređenju sa prosječnim rastom od 29% u državama eurozone.

3. Negativan uticaj na štednju privrede odnosno investicije Povećanje prosječne cijene rada za 45% od oktobra 2024. godine, sa 883 eura na 1.280,7 eura (bruto), značajno povećava troškove poslovanja, što će negativno uticati na potencijal privrede da akumulira sredstva za nove investicije. Prema podacima Monstat-a, investicije su već smanjene za gotovo 20% u 2023. godini u odnosu na 2019. godinu. Bez novih investicija, nema ni širenja ekonomske aktivnosti, što će dalje ograničiti rast poreske osnovice i ekonomski razvoj.

4. Prirodna nezaposlenost ili  deficit radne snage Crna Gora se trenutno suočava sa stanjem prirodne nezaposlenosti, što znači da nema dovoljno radno sposobnih stanovnika (od 15 – 67. godina) koji traže posao u Crnoj Gori. Ova "nestašica radnika" je posljedica demografske krize, niskog nataliteta i emigracije. Povećanje cijene rada u ovakvom kontekstu dodatno će opteretiti poslodavce, što može dovesti do smanjenja broja radnih mjesta i zatvaranja malog biznisa. Slika govori više od hiljadu riječi. Cijene u Crnoj Gori ( crvena linija), počinju brže rasti u poređenju sa eurozonom (plava linija), od januara 2022. godine (izvor: Eurostat). Stoga, ukoliko se implementira program Evropa sad 2 u ovoj fazi razvoja naše ekonomije, odnosno poveća prosječna cijena rada za dodatnih 45%, građani mogu očekivati gubitak ne samo obećane zarade od 25%, već i gubitak one koju sada primaju.

(Uz saglasnost autorke preuzeto sa njenog LinkedIn profila)