Ukratko - vi ste naša sramota

Piše: Darko Šuković

Tek su dva dana Olimpijskih igara a sramota koju su proizveli ovdašnji (greota je reći crnogorski) javni djelatnici i Javni servis kipi na sve strane i bazdi kao kaca u kojoj je kupus dočekao proljeće. Takvo prolazno vrijeme nije imao ni Maršan, sinoć na 400 mješovito.

Počelo je neracionalnim transportom državnog vrha u Pariz: Jakov sa suprugom uveče, Milojko sa šefom Kabineta ujutru.

Kad i čime su pošle ostale foteljom ovjenčane glave, javnosti nije poznato. Izvjesno je samo da su pušili, pardon - putovali o trošku države. Što, zasad, nije naišlo na odjek poznatih NVO i medijskih lovaca na dimove.

Možda će zanavijek ostati nepoznati neki putnici o našem trošku. Nekima su, međutim, tragovi ekspresno zasmrđeli nekubertenovskim duhom, pa su došli pod udar dijela javnosti. Onoga koji smatra nečojskim, a sumnja i u zakonitost takvoga ponašanja, da se o trošku države Crne Gore ide na tekme sportista Srbije, dok nastupaju crnogorski.

Srce je, tako, pregrabilo ministra sporta, Dragoslava Šćekića, (dakle - prvo pa kapitalac) pa je iskulirao našu mladu takmičarku u boksu Jovanu Gojković i otišao da gleda Noleta. Zapravo, pametnije je ugraditi malu rezervu povodom Dadovog motiva? Možda je uz srce faktor bilo i načelo subordinacije? Jer, kad podvrisne komandant AV da i Beranci treba da se raduju pobjedama Srbije na OI, svaki član časnog SNP-a zna šta mu je raditi.

Dragoslav Šćekić je svoj mizerni čin ovjekovječio selfijem i tako nam ostavio neoboriv dokaz svoga ljudskoga i ministarskoga posrnuća. Nakon kojega bi ga, da ima države i premijera, zajmili put Berana o njegovom trošku da svoje duševne boli vida s Mijajlom Marsenićem i onim likom što je zimus patio u Minhenu, ucvijeljen i sam, nakon poraza rukometaša Srbije od naših momaka. Ali, zna Dado da je Vlada i nakon rekonstrukcije sigurna anticrnogorska kuća i ne zebe od povratka "stopom".

Ne pominjem slučajno selfi. Takvoga dokaza prve "A" kategorije nema da je i čelnik Direktorata za sport Zoran Jojić, takođe Beranac iz Vučićeve komande, juče bio u Lilu i gledao košarku SAD- Srbija! Ali imamo tvrdnje da tako jeste bilo iz, ne dva, nego četiri nezavisna izvora. Ipak, Antena M je vjernik tačne informacije pa otud i ova napomena. Ako bi se ispostavilo da je Jojić bio u Lilu, umjesto pored Spajića, Krvavca i Šćekića na vaterpolo meču CG- CRO, računamo da je pravedno kazniti ga jednako kao njegovog šefa. Ministra Šćekića, ne Aleksandra Vučića, predsjednik Srbije je formalno-pravno u ovim nedjelima nevin, iako bi mu po načelu komandne odgovornosti odavno lisice bile na rukama, nos kao Pinokiju a stomak do zuba. A ako je Jojić bio na oba mjesta istovremeno, u Lilu i Parizu jedanak, onda bi taj neobičan slučaj gospodina Jojića trebalo dati u nadležnost Zdravku Krivokapiću.

O Javnome servisu sve je juče rekao Boban Batrićević i tu se, osim pridruživanja pozivu na bojkot, liše rijetkih trenutaka kad nastupaju naši sportisti, nema šta ni dodati ni oduzeti. Ta kuća je tačno onakva kakav je njen direktor bio liberal i tačno onakva kakav je bio novinar predsjednik njenoga Savjeta. I kad bi bila još samo malo gora uopšte ne bi mogla postojati.

Ovo je kroki vikend zastiđa kojem su izloženi svi građani Crne Gore, koji još uvijek osjećaju ljubav prema njenim zemnim ostacima. Ovo je samo logičan ishod operacije koja je na njeno čelo dovela zlonamjerne amatere, ponosne izdajnike i vjerne sluge Beograda i Moskve. Ovo je neka vrsta, rekao bih najgora, združenog zločinačkog poduhvata svih pomenutih struktura prema dostojanstvu države kojoj je, kroz istoriju, često to bio jedini resurs.

Ako je ovo to što većina građana Crne Gore hoće - da se izjavi saučešće pa da se razilazimo. Ako je španska sky-serija na oglasnoj tabli jednog kotorskog klana i dalje dovoljan alibi za sve ubice crnogorskog, realnog i simboličkog, kapitala - da se odmah grade stadioni na kojima će se organizovati nastava za sve ometene u političkom razvoju. Ako neko ne vidi razliku u odnosu prema Crnoj Gori na osnovu izraza lica Milana Kneževića i Milutina Đukanovića, što vire iz rulje koja strijelja našu zastavu na našoj Ambasadi u Srbiji i finih ruku Kolinde Grabar Kitarović koja vezuje crnogorsku i hrvatsku zastavu tokom jučerašnje utakmice - takvome nema života mimo laži, mitova i legendi starih koliko ono drvo od kojeg je napravljena kaca s početka teksta.