Vašar taštine

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Nakon mjeseci i mjeseci sukoba i međusobnog trvenja (povremenog pljuvanja, koje nije metafora) nekad idilične skupine, nekad jedinstvenog PES-a, javnosti je obznanjeno da će se dogoditi novi podgorički izbori. Ovaj rat  između Milojkovog i Jakovljevog PES-a, zapravo, između onih odanih Milojku, i onih odanih Jakovu, kulminirao je odlukom da tzv. odmetnuti PES u sinergiji s opozicijom zakaže novo biranje gradskih otaca. Dakle, s DPS-om je ipak moguće sarađivati? Čini se da je takva odluka najviše pogodila gradsku majku, Oliveru Injac, pa je, osim što s pozicije gradonačelnice novinara Draška Đuranovića naziva „trubačem“ i zaštitnikom kriminalnih klanova, u frustraciji i deluziji, a uzrokovanoj izvjesnim gubitkom moći, obukla kostim Demokrata te počela neumorno mantrati o svojim bivšim dobrotvorima i mecenama, koje znamo kao DPS. Da, gospođa Injac je, baš kao i gro aktuelnih režimskih prvaka bila postojana kano klisurina u raznim tijelima i odborima za koje ju je preporučivao upravo DPS. Naravno, baš kao i ostali i gospođa Injac 2020. s nogu skida teške bukagije i napušta kazamate bivšeg režima. „Ropstvo Janković Stojana“ je priča za laku noć spram terora kojem je bila izložena gospođa Injac. Kad je konačno spoznala slobodu, i nakon 30 godina tame ugledala svjetlost dana, gospođa Injac nije gubila vrijeme. Kao ministarka odbrane u vladi Zdravka Krivokapića najzaslužnija je za nasilno helikoptersko ustoličenje Jovana Mićovića, nekad mitropolita, danas tek degradiranog činovnika Beogradske patrijaršije. Nevoljno, ali ipak moram ponoviti samog sebe: „Niko ne mrzi DPS kao bivši depeesovac“.

Ergo, vašar taštine može da počne. Natjecanje ja zakazano za septembar. A ko će sve izaći na megdan u bici za Podgoricu? Andrej Milović, jedan od osnivača PES-a, danas raščinjeni partijski funkcioner i smijenjeni ministar pravde objavio je da će učestvovati na podgoričkim izborima. Ono što je na konferenciji za novinare izgovorio Andrej Milović potpisao bih bez bilo kakve zadrške. Milović je vrlo konkretno i jasno odredio aktuelnu vlast. A kazao je da Crnom Gorom i Podgoricom vladaju populisti i nacionalisti. Rekao je baš onako kako i jeste. Ipak, sumnja u iskrenost Andreja Milovića je sasvim opravdana. Da li je Milović kao političar zaista doživio katarzu, pa je od „dekontaminacije Cetinja“ došao do tačke u kojoj javnost upozorava na populizam i nacionalizam, ili je posrijedi politički marketing? Ako je u pitanju stvaran otklon od populizma i nacionalizma, koji ukršteni razaraju Crnu Goru, onda Andrej Milović ima dobrane šanse da njegov verbalni delikt bude zaboravljen. Nije da nijesmo opraštali i veće grehove? Ono što Milovića, bar u ovom trenutku, razlikuje od ostalih pretendenata na podgorički prijesto je odsustvo narativa u kojem s DPS-om nije moguć bilo kakav savez. Čak su se i visoki funkcioneri Evropskog saveza, a nekad funkcioneri DPS-a, obrušili na svoje partijske drugove iz SDP-a, čiji je grijeh fotografija na kojoj su Ivan Vuković i drugi članovi bivše partije gradonačelnika Cetinja. Ako Evropski savez ne obuzda ovakve izlive licemjerja i fikcije, u kojoj je DPS ugasio SDP, onda će za mogući loš izborni rezultat krivce morati tražiti isključivo u svojim redovima. A ako DPS konačno ne počne govoriti o onima koji danas vladaju Crnom Gorom, a nekad su bili dijelom ove partije, samo će izgubiti. Nameće se pitanje zašto uporno i odlučno od sebe samih čuvaju ideološke i političke konvertite? Zar su Marko Miljanov pa brane drugoga od sebe?! Neće biti. Svi ti krvavci, čarapići, dragaši i ini, moraju biti objavljeni crnogorskoj javnosti. A to moraju učiniti oni koji su godinama brinuli o njima, i to sve dok su Crnogorci svakog mjeseca odlazili u Biro rada, da ne bi izgubili zdravstveno osiguranje. Ako jasno i glasno ne kažu sve o njima, onda ćemo ih s pravom pitati zašto ćute?

Na koncu, hoće li Bošnjačka stranka na podgoričke izbore izaći ruku pod ruku s Demokratskim frontom? Kad su već ušli u postelju onih za koje su Srebrenica, 1425 dana opsade Sarajeva, Markale, i svi drugi užasi učinjeni rukom koju cjelivaju koalicioni partneri BS tek mit i laž, zašto ne bi zajedno, kao svaki zaljubljeni par, prošetali podgoričkim korzom, držeći se za ruke i noseći majice na kojima piše: “Podjele u kojima smo učestvovali leže nam na duši“. Što da ne kad su već od svojih saveznika izučili zanat viktimizacije, pa su oni, gle čuda, žrtve zlih jezika, a svaka kritika ovog neobičnog braka dočekuje se na nož, ili kamu, ipak? Zamislite Ervina i Andra, koji izgovaraju Androvu autorsku i nadasve sentimentalnu rečenicu o podjelama, s rukom na srcu? Za razliku od Androvog solo nastupa na predśedničkim izborima, ovog puta bi to bio koautorski skeč. I to kakav skeč!

Zašto da ne? U skeču živimo već četiri godine. Zar će nam nauditi još jedan?