Zemlja mržnje

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Mogao je ovaj tekst biti naslovljen i „Pusta zemlja“, ali onda, ipak, ne bi sasvim bio u saglasju s istinom, koliko god volio Eliota. Jer, zemlja u kojoj mržnja kulja poput vulkanske magme nije pusta zemlja. Zemlja u kojoj ne rađaju pšenica i kukuruz, ali zato mržnja rađa u izobilju, nije pusta zemlja. Toliko je bogat rod da ga ni kolonija berača ne bi mogla ubrati. Mržnja i prostota. Ujedinjene. Kao nikad. Koliko god se ekspedicije, trenirane za istraživanje zala bivšeg režima, trudile da četvorogodišnji slobodni pad Crne Gore zabašure senzacijama o davno razvlašćenima, mržnja koju je posijao režim uspostavljen avgusta 2020. raziđuje svaki kamen Crne Gore. Iskopova njene temelje i kao vatrena stihija guta sve pred sobom.

Zdrav razum je već odavno progutala. Instinkt da se odredimo prema zlom i naopakom skoro pa da je sasvim iščeznuo. Slavimo tuđe pobjede i vlastite poraze. Na bilbordima diljem Crne Gore klanjamo se idolima čiji su idoli ratni zločinci. Bilo je i više nego dovoljno riječi o Novaku Đokoviću, bez dvojbe najboljem i najprimitivnijem teniseru u istoriji tenisa. Teniseru koji je u tenisu osvojio što nikad niko nije, a vjerujem i neće, i čovjeku koji gordo u rukama drži rakiju s likom ratnog zločinca i fašističkog sluge Draže Mihailovića. Rakiju, na čijoj ambalaži piše: „proizvedena u čast i slavu ravnogorskim junacima".

Skoro pa da je o Đokoviću sve rečeno. Đoković je najbolji igrač svijeta koji je sebe podredio interesima velikosrpskog projekta. Umjesto da bude idol mladima, koji žele osvojiti svijet, Đoković je izabrao da bude idol neonacistima koji žele sagraditi svijet. Svijet šovinizma i mržnje. Srpski svet. Nije novina da izuzetni sportisti, reditelji, muzičari ili pisci, izvan univerzuma u kojima su gradili svoju izuzetnost, promovišu nakaradne i pogibeljne ideologije. Znamo da je Knut Hamsun, dobitnik Nobelove nagrade, i jedan od najznačajnijih pisaca XX stoljeća podržavao nacizam. Kako navodi jedan od mnogih izvora: „Hamsun je prvi put otvoreno podržao Hitlerovu politiku 1934. i od tada zastupao sve oštriji kritički stav prema društvenim tendencijama i pojavama njegovog doba i postepeno zauzimao krajnje reakcionarne pozicije.

Podršku za svoje stavove prepoznaje u pozitivnim aspektima nacističke ideologije.“ Ezra Paund, vjerovatno i najuticajniji pjesnik istog stoljeća, bio je miljenik samog Gebelsa, a njegovu naklonost je zavrijedio antisemitizmom, koji je Paund emitovao na talasima Radio Rima. Na propagandnoj platformi Benita Musolinija! Kad su godinama nakon Drugog svjetskog rata Tomasa S. Eliota pitali: „Da li Musolinijevi fanovi mogu da budu značajni američki i svjetski pjesnici?“, ovaj je odgovorio da mogu. Dakle, Novak Đoković može biti najznačajniji teniser na svijetu, ali je istovremeno i Ezra Paund Aleksandra Vučića. Propaganda kojoj služi i ideologija koju promoviše samo su inkarnacija stremljenja Benita Musolinija.

Zašto i ovoliko o Novaku Đokoviću? Zato što je birao da bude promoter najnižih poriva, koji nastaju iz nacionalizma i mržnje prema svakoj drugosti. Promocija velikosrpskog nacionalizma u svakoj zgodi i nezgodi, mržnja je s početka teksta. Mržnja u kojoj se danas davi Crna Gora. Nacionalizam koji se s bilborda nudi kao poželjan obrazac ponašanja. Kao brend, čije je zaštitno lice najbolji teniser na svijetu. Nacionalizam koji emituju Vučićeve borbe, in4s-ovi, press-ovi i njihovi saveznici, medijski pokrovitelji tzv. litija – Vijesti.

Kao posljedicu višedecenijske indoktrinacije i sistematske revizije istorije, danas živimo stvarnost u kojoj su fašisti i njihovi posilni heroji, a antifašisti zločinci. Zbog istine koju su zavidnim umijećem uspjeli okrenuti naglavačke, prije nekoliko dana na ulici je napadnut Dušan Pajović, sjajan mladi čovjek. Antifašista i građanski aktivista. A njegov grijeh je bila majica s crveno-crnom antifašističkom zastavom. I to je bilo dovoljno da nacističke junoše nasrnu na njega.

Kakva li je budućnost pred takvima? Kakva budućnost čeka sve nas? Ona, bajkovita, o kojoj nam pripovijedaju Milojko, Ervin i Andro? Trpeza – gozba, a ispod trpeze kame i svastike? Uostalom, zar zemlja mržnje i ima budućnost? Ukoliko mržnju ne sasiječemo u korijenu. Jednom zauvijek.