8 °

max 10 ° / min 4 °

Petak

15.11.

10° / 4°

Subota

16.11.

13° / 3°

Nedjelja

17.11.

12° / 6°

Ponedjeljak

18.11.

14° / 7°

Utorak

19.11.

11° / 9°

Srijeda

20.11.

12° / 11°

Četvrtak

21.11.

13° / -0°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Kako su mi pomogle životinje

Stav

Comments 4

Kako su mi pomogle životinje

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Zoran Piperović

Da budala nema - razlike među ljudima postojale ne bi.

Bilo je pjesnika koji su pisali pjesme o životinjama.

Vilijem Blejk pisao je o tigru, Norman Mek Kej, zamislite - o patkama, Enrajd o hijeni, Holbruk (ne, onaj američki stručnjak - političar) pisao je o ostarjelom konju, nasmijanoj hijeni.

Ja nisam pjesnik. Ni pisac nisam. Ja sam, tek, samo jadno piskaralo koje ukazuje na glupost, neznanje, inat, crnogorsku neprosvjećenost, institucionalnu nekompetentnost.

Zlu volju.

Pri tome, imao sam sreću da upoznavši ljude u Crnoj Gori, posebno od decembra 2002. godine kada sam uhićen, upoznam i zavolim jednog magarca koji je tumarao po Pinješu. Družili smo se i bili prijatelji. 

U odnosu na neke, mane mu nije bilo. 

I kao čojku i kao magarcu. 

A onda su na red, u moj život, ušle novobudale. Na ulici, po društvenim mrežama, kuloarima, komentarima na pojedinim portalima.

I samo što su ušle, izašle su. 

E tu su mi životinje pomogle. I nisu oni veliki pjesnici gore bili glupi.

U noveli “Mačka i miš” Ginter Gras genijalno objašnjava kako “goveđa” sredina koju sačinjavaju ljudi može od čovjeka u nevolji , koji vrijedi mnogo (tačno onoliko koliko ja ne vrijedim) da načini mučenika koji na kraju izrasta u genija.

Kao što sam ja u vranu.
Pomogao mi je i Hese koji piše da su budale potrebne kao mjesec. 
Kao sunce.
Da budala nema - razlike među ljudima postojale ne bi.

I Mark Tven kaže - poklonimo se budalama i zlim nesretnicima, te kako bi njihovo odsustvo sprečavalo da znamo - vrijedimo li.

I Kiti Ficdžerald mi je pomogla svojom sjajnom knjigom “Svinjotopija”. 


Džek, rođen nakazan, odbačen, nalazi svoj svijet okružen svinjama, ljubav sa curom biva uništena kada se društvo i okruženje, taman slično našem umiješalo.


Ovo pisanja je moj odgovor prijatelju - ljekaru na njegovo sinoćnje pitanje kako trpim količinu pljuvanja, ogovaranja, koja se, umjesto na događaje, prilike i ljude, ako to uopšte i treba, usmjerava ka meni, koji se u nedostatku znanja iz vodoinstalaterstva, povrtlarstva i popravljanja kišobrana - bavi advokaturom.

I onda dobijemo, moj doktore, nebo odsutno zvijezdama i mrak koji se proteže do ivice svega.
 
 

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

goran12345

@coaaa a ko si ti da govoriš u ime naaaaroda. Po čemu misliš da ti to zaslužuješ. Zato govori samo u svoje ime!

Zara

@coaaa Ubi te nepismenost i zavist.Nije tebi lako.