U šampanjcu je istina – o Milojku

Za Antenu M piše: Nana Berger

Fotografije i snimci premijera Milojka Spajića u Sen Tropeu proširili su se društvenim mrežama brzinom poput one kojom se ovih dana pišu i usvajaju prijedlozi ključnih zakona i organizuju elektronske sjednice Vlade Crne Gore, koja je zvanično do 26. avgusta na odmoru.

Ne bi to bilo nimalo čudno da premijerov odlazak u Sen Trope i obrazloženja koja daje njegova partija ne prate brojne kontradiktornosti. Spajić je prvo objavio zajedničku fotografiju sa Novakom Đokovićem i najavio njegovu spremnost da, citiram: „pruži besplatnu ekspertsku pomoć u kreiranju sistemske podrške sportu u Crnoj Gori“.

Uz uvažavanje Đokovićevih sportskih dostignuća ne možemo da se ne zapitamo kako će konkretno teniser doprinijeti kreiranju pravnog okvira u sportu. Vjerovatno nikada nijeste čuli da su u nekoj zemlji profesionalni sportisti bili pravni konsultanti, međutim, to ne umanjuje Spajićevu želju za ekspertskim pravnim znanjem tenisera.

Ali premijer je svakako na odmoru i vjerovatno se ne opterećuje biografskim detaljima i nekakvim trivijalnostima poput onih ko je što studirao. Tako je njegov boravak u Sen Tropeu PES obrazložio ni manje ni više nego „posjetom prijateljima sa školovanja“. U Spajićevom društvu, međutim, nije bilo ljudi ni njegove generacije, ni struke, a gdje su se zajedno školovali – pa vjerovatno tamo gdje je i Đoković stekao zvanje pravnog eksperta.

Povela se zatim priča o šampanjcu koji se pio na tom luksuznom djeliću francuske rivijere, čija cijena znatno prevazilazi mjesečna primanja premijera. Armija PES botova oglasila se podsjećanjima da ne treba da se bavimo onim što premijer plaća sopstvenim novcem. U prilog tome njegovi podržavaoci koriste se tvrdnjom da to plaća novcem zarađenim u Goldman Sachsu, kojeg je Spajić napustio u martu 2017. što i dalje nije najbesmisleniji oblik odbrane njegovog javnog imidža.

Na braniku časti premijera ipak je zablistao poslanik sa izraženim osjećajem za istinu Vasilije Čarapić, tvrdeći da ga nikad nije vidio da pije išta osim vode i pre-workout napitka, a tek u nekim izuzetno rijetkim prilikama pivo. Možda ga Čarapić zaista nije vidio, ali crnogorska javnost jeste, više puta.

Fotografije premijera koji nazdravlja časom šampanjca na partijskim i državnim slavljima za čas su preplavile društvene mreže, a internet-aktivisti njegove partije objašnjavali su da on to zapravo radi iz kurtoazije – samo da se slika, a inače ne pije. Građani Crne Gore, dakle, treba da vjeruju premijeru koji pred kamerama kurtoazno glumi nešto što mu inače ne bi palo na pamet da uradi.

Možda u istom maniru radi i govori sve ono što vidimo prilikom njegovih javnih nastupa – možda samo kurtoazno glumi da radi u interesu Crne Gore? Možda kurtoazno najavljuje milijardama vrijedne investicije u saobraćajnu infrastrukturu i možda mu se samo kurtoazno u partiji nalazi imenica Evropa dok gura zemlju u bankrot po latinoameričkom modelu?

Ali ako slika vrijedi hiljadu riječi, onda snimak od četiri sekunde na kojem Spajić pije šampanjac iz čaše za koju njegove partijske kolege tvrde da ju je samo kurtoazno držao vrijedi 120 frejmova, što pomnoženo brojem riječi vodi do više od 200 stranica gusto kucanog teksta fontom 12 na formatu A4.

Sve ovo odvija se samo nekoliko sedmica nakon što je premijer najavio povećanje poreske stope za „mirna vina“ – ona bez mjehurića, ona koja čine dio tradicionalne crnogorske ponude i od čije proizvodnje žive male porodične vinarije koje će od sada imati dodatne namete.

Možda će mali porodični biznisi, inspirisani ovim samo PES-u prihvatljivim rezonovanjem, sada usvojiti novi poslovni model – omogućiće u svojim vinarijama fotografisanje sa punim čašama iz kojih gosti neće morati da piju.

Tako će sadržaj jedne flaše moći da se fotografiše onoliko puta koliko to dozvoli spretnost ugostitelja od kojih će se zahtijevati samo da budu dovoljno vješti da ne prospu previše. Jedno vino će moći da se fotografiše više puta i nikome neće smetati ako malo izlapi ili dobije čudan miris – to je ionako samo za Instagram.

Uostalom, to su samo mirna vina u malim gazdinstvima, nedostojim posjete premijera, jer on sa njima komunicira jedino uvođenjem novih nameta. Mirna vina su za mirne ljude, a Spajić kao veliki avanturista ipak preferira one sa mjehurićima, jer mu je ipak bliže sve ono čemu se dodaje epitet bubbly.