Ervinova stranka Vučićevih poželjnih Bošnjaka

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Da je Bošnjačka stranka preskočila preko praga s kojega se ne može vratiti nazad, očito je po nesojskoj kampanji koju vode njeni funkcioneri i angažovani botovi po društvenim mrežama i portalima. U nastojanju da sve one koji kritikuju njihov politički snošaj s predstavnicima četničke ideologije, koja je postala oficijelna u Crnoj Gori, prikažu kao DPS plaćenike - BS funkcioneri i botovi zaboravljaju da koliko do juče u Crnoj Gori nije bilo čvršćega političkoga saveza od onoga između njih i DPS-a. Najnoviji potezi rukovodstva BS pokazuju da je čvrstinu toga saveza obezbjeđivala isključivo dubina korita. Kad je DPS izgubio moć, Aleksandar Vučić je posredstvom Andrije Mandića Ervinu Ibrahimoviću poslao dublje korito. Nikakva dublja politička analiza ni visokoparni iskazi nijesu potrebni da bi se pojasnila nova uloga koju je BS preuzela u crnogorskome društvu.

Cijena toga korita, kako se vidi, nije samo prećutna kolaboracija s Vučićevom crnogorskom poslugom na vlasti. Potonje izjave o zavisnim i nezavisnim intelektualcima iza kojih stoje paradržavne strukture te dovođenje u vezu današnjih kritika izdaje BS-a s događajima iz sredine 90-ih grdilo su koje služi na čast današnjoj Bošnjačkoj stranci. Među njihovim kritičarima, vele Ibrahimovićeve junoše, ima i onih koji ih danas po drugi put napadaju - aludirajući na odnos nekad jedinstvenoga DPS-a prema SDA i muslimanima sredinom 90-ih. Današnji zavisni i nezavisni kritičari politike BS-a svi su odreda bili đeca sredinom 90-ih. A i da nijesu, više je no nesojski prišivati antimuslimansku djelatnost onima koji su u svim svojim tekstovima insistirali na građanskoj ravnopravnosti u Crnoj Gori ili čak bili žrtve nacionalističke politike 90-ih. U pokušaju da svedu kritičare na plaćenike DPS-a, nevješto pokušavaju potisnuti da su oni koji danas kritikuju četničku kolaboraciju BS-a jednako tako kritikovali kobnu odluku DPS-a da podrži Vladu veleizdajnika Dritana Abazovića jer je taj idiotski postupak DPS-a omogućio dalji vratolomni pad građanske Crne Gore i svih vrijednosti koje su obnovljene na referendumu 2006. godine.

Iza tih beskrupuloznih napada na svoje kritičare nazire se početak jedne nove akcije koju je Bošnjačka stranka dobila u zadatak. A to je pranje biografija ne samo svojih današnjih koalicionih partnera no i njihovih prethodnika koji su učestvovali u progonima i etničkim čišćenjima muslimana u Crnoj Gori tokom XX vijeka. Jer u novim interpretacijama to više neće biti četnici ni velikosrbi no Crnogorci, crnogorski nacionalisti, šovinisti itd. Nije, međutim, to bilo toliko davno da bi se zaboravilo da je onaj dio jedinstvenoga DPS-a koji je učestvovao u antimuslimanskim akcijama sredinom 90-ih nakon 1997. obršio u SNP-u i Sedmom bataljonu, a onaj drugi dio - nakon otklona od te politike - postao najtvrđi partner Bošnjačke stranke. Oni koji danas kritikuju politiku Bošnjačke stranke kao đeca vaspitavali su se na protestima LSCG ili s oduševljenjem slušali govore liberala za skupštinskim govornicima.

Kao iskup za sopstvene greške, DPS je bio više no izdašan prema Bošnjačkoj stranci do te mjere da je prije neku godinu jedna njihova današnja koaliciona partnerka javno istakla da je sastav Vlade CG takav da sva Vlada za godinu ne bi mogla iźesti jedan njeguški pršut. Da ne citiram ostale stavove današnjih Ervinovih partnera koji njegove birače smatraju lažnim ljudima lažne vjere.

Ukratko. Ako se i ne puca, i slijepcu je vidoko da je Crna Gora u ratu. Ishod toga rata odrediće budućnost Crne Gore. Ona će biti funkcionalna građanska država u kojoj ima mjesta za sve ili prostor izdijeljen etničkim i vjerskim torinama. A etnički čisti torovi nemogući su bez rata, bez onoga pravoga krvavoga, kakve je Srbija vodila na YU prostoru nekoliko puta zadnjih sto godina. Svi koji su se stavili u službu te velikosrpske politike neprijatelji su i Bošnjaka, i Crnogoraca, i Albanaca, i Hrvata, i Roma, i Srba - jer biti Srbin ne znači biti velikosrbin. Neka se stoga ne varaju funkcioneri i botovi Bošnjačke stranke da ćemo odustati od kritike njihove kolaboracije i služenja velikosrpskim ciljevima Aleksandra Vučića u Crnoj Gori. Bošnjački nacionalni interes usko je skopčan i s crnogorskim nacionalnim i s crnogorskim državnim interesom. I bošnjačka i crnogorska nacija jednako kao i crnogorska država imaju istoga neprijatelja. To je jasno predstavljeno u temeljnim velikosrpskim dokumentima. I naša je dužnost raskrinkavati sve sejde bajramoviće i rahmane morine današnje Crne Gore.

Neka se ne varaju oni koje interesni razlozi motivišu da peru biografije sopstvenih dušmana da ćemo im zarad prijateljskih ili porodičnih veza čuvati obraz koji su sami ukaljali. Odvratniji prizor od nasmijanih lica funkcionera BS dok glasaju za ulazak u vlast Andrije Mandića odavno nije uhvatila kamera. Taj se osmijeh može porediti jedino s Bečićevim nakon izglasavanja novoga zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Zasad toliko.