Opet ministar bira i razrješava direktora škole?

Za Antenu M piše: Slobodan Backović

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o opštem obrazovanju usvojen je prije neki dan u Skupštini, a predsjednik Milatović ga je vratio na ponovno odlučivanje. Koliko sam vidio u medijima, opšte mišljnje je da je ovo korak unazad. Jedino predlagači poslanici ne misle tako a i Ministarstvo, sigurno.

Predlažene su dosta čudne, neobične promjene za savremene obrazovne sisteme i ne predlaže ih Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nego pet poslanika PES? Kako saopštava CGO, to je urađeno da bi se izbjegla javna raprava o tekstu predloženih izmjena.

CGO je saopštio još dvije važne stvari: da se po postojećem Zakonu (član 74) mogao riješiti problem koji je Ministarstvo imalo sa školskim odborima i, drugo, što se može zaključiti da predlagači to nijesu znali jer nijesu čitali Zakon ili, što može biti još gore, da su znali ali da su nas zbog nečega obmanjivali.

Usvojenim zakonom mijenja se sastav školskih odbora i ukida im se biti važna nadležnost da biraju direktore javnih obrazovnih ustanova.

Sa prijedlogom promjena se tako vraćamo u prošlost: „Direktora javne ustanova bira i razrjesava ministar...".

Prijedlogom se propisuje i da provjeru kandidata za direktora škole "vrši komisija koju obrazuje ministar". Komisija poslije provjere predlaže ministru kandidata za direktora.

Dakle, ministar bira komisiju, a ova mu predlože kandidata za direktora kojeg on treba da izabere. Baš demokratski, nema šta. Da li neko može pomisliti da komisija koju je imenovao ministar može predložiti kandidata mimo njegove volje, a kojeg on treba da izabere? Ima li ovdje konflikta interesa? Može li se u ovom procesu zaobići politika?

Opet, nevjerovatna, nedemokratska centralizacija obrazovnog sistema. Možete li se sjetiti kako je to radio Šehović?

Da podsjetimo da smo iz Odbora za obrazovanje CANU još 2015. godine upozoravali o posljedicama i negativnostima centralizacije obrazovnog sistema a kojima smo bili svjedoci svih prethodnih godina, zaključno sa periodom ministrovanja Vesne Bratić.

Tada, 2015. godine, zaključeno je "da je veliki problem kadrovske politike u našem obrazovnom sistemu, pored ostalog, i izbor direktora škola i rukovodećeg kadra u Ministarstvu prosvjete". U dopisu prosvjetnim vlastima tada je navedeno: "Umjesto stručnosti, politička podobnost je sve više osnovni kriterijum pri izboru rukovodećih kadrova u prosvjeti. Sve je veća centralizacija kadrovske politike. Izbor direktora škola vraćen je u nadležnost ministra prosvjete, a direktorska mjesta raspodjeljuju se koalicionim sporazumom partija na vlasti."

Prosvjetnim vlastima bila je tada upućena preporuka: "Kadrovska politika u sistemu obrazovanja mora se profesionalizovati, depolitizovati, decentralizovati i demokratizovati. U tom cilju neophodne su temeljne promjene u zakonskoj i drugoj normativnoj regulativi, kao i potpuna transparentnost i dosljednost u njihovom sprovođenju."

Svima koji poznaju funkcionisanje obrazovnog sistema znaju da će u slučaju da ministar bira i razrješava direktore škola biti neizbježna politizacija sistema. Kod nas je bila i klerikalizacija pa su mnogi direktori i članovi školskih odbora birani zbog vjerskog aktivizma. Ministar bira direktore po partijskom ili vjerskom ključu, ovi zapošljavaju nastavno i nenastavno osoblje sa spiska koji se formira u ministarstvu, opet po partijskoj ili vjerskoj pripadnosti kandidata. I tako obrazovnim sistemom upravljaju političke partije i vjerske zajednice, odnosno politika i u našem slučaju SPC.

Jedini način da se eliminiše direktni uticaj politike na funkcionisanje obrazovnog sistema je da se ministru (koga je izabrala politka) oduzme pravo da bira direktore škola, da preko njih u školama realizuje politički program svoje partije ili vjerske zajednice kao i da preko njih zapošljava aktiviste i glasače svoje partije. Obrazovni sistem u kojem direktore bira i razrješava ministar nužno će morati da bude organizovana partijska glasačka mašina a to ne smije da bude.

Kao jedan od argumenata da ministar treba da bira i razrješava direktore škola navođena je odgovornost ministra za stanje u obrazovnom sistemu. Može li neko da razmisli o tome da odgovornost može da se raspodijeli između ministra i ministarstva, školskih odbora, direktora škola, nastavničkih vijeća, prosvjetnih institucija? Može li se vidjeti iskustvo po pitanju odgovornosti u obrazovnim sistemima evropskih zemalja?

Imam utisak da kreatori obrazovne politike žele da Ministarstvo bude poslodavac javnim obrazovnim ustanovama (kao što je u jednom periodu bilo), da bira direktore i zaposlene (po spisku šefica kabineta ministara) u prosvjeti, sve sa obrazloženjem da su oni odgovorni za rad obrazovnih ustanova? Ne znam da li mogu da zamisle da je direktor kojeg ne biraju oni odgovoran zakonu za rad u školi?

Drugi argument za prijedlog promjena Zakona je bio da školski odbor ne razrješava direktora škole i pored zahtjeva Prosvjetne inspekcije. U Ministarstvu zaboravljaju koliko je direktora ostalo na svojim direktorskim mjestima i pored zahtjeva Prosvjetne inspekcije za njihovo razrješenje zahvaljujući tome što je Pravna služba Ministarstva u žalbenom postupku odbacila navode Prosvjetne inspekcije.

U dvije trećine evropskih zemalja konkurs i izbor direktora je posao školskih odbora. Tako treba da bude i kod nas. Školski odbor raspisuje konkurs i bira kandidata za direktora škole, po propisanoj proceduri i pravilima koji moraju biti transparentni. Ministarstvo daje saglasnost za izbor predloženog kandidata i školski odbor ga bira za direktora škole. Ako Ministarstvo ne da saglasnost za izbor predloženog kandidata, postupak izbora se ponavlja ili se ministarstvu opet predlaže isti kandidat. U tom slučaju, ponovljenog prijedloga,  Ministarstvo je obavezno da da saglasnost za izbor predloženog kandidata.

Direktora škole razrješava školski odbor na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i prijedloga Prosvjetne inspekcije koja je nadležna za "nadzor u pogledu pridržavanja zakona, drugih propisa i opštih akata" u obrazovnim ustanovama. Proces razrješenja mora biti transparentan uz učešće direktora.

Može li se odbijanje školskog odbora da razriješi direktora škole na osnovu zahtjeva Prosvjetne inspekcije riješiti kako je propisano 74. članom Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kako je ukazao CGO? U čemu je ovdje problem za Ministarstvo?

U obrazloženju razloga za donošenje predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Opsteg zakona o obrazovanju i vaspitanju predlagači navode da im je cilj "ostvarivanje kvalitetnijeg rukovodenja radom obrazovno-vaspitnih ustanova"?

Ne znam samo šta predlagači podrazumijevaju pod "kvalitetnijem rukovođenju" jer po mom mišljenju predloženi način izbora direktora nema za posljedicu "kvalitenije", već poslušničko-podaničko rukovođenje školama.

I dalje je na snazi i treba je opet pročitati poruka i upozorenje o posljedicama centralizacije obrazovnog sistema koju je prosvjetnim vlastima uputio Odbor za obrazovanje CANU 2015. godine.