Nećemo ćutati: Odupri se sudbini koja nam nije namijenjena

Piše: Tijana Lakčević (učenica IV razreda Gimnazije Stojan Cerović u Nikšiću)

Crna Gora, nekada bastion ponosa i slobode, danas je arena u kojoj se vodi tiha, ali nemilosrdna borba za budućnost. Mi, mladi, nalazimo se u vrtlogu događaja koji oblikuju našu svakodnevicu, dok gledamo kako oni na vlasti kroje našu sudbinu, često bez obzira na naše želje i potrebe. Odrastamo u zemlji koja bi trebala biti utočište, ali umjesto toga, ona se sve više pretvara u mjesto đe su naši snovi i nade pod stalnom prijetnjom.

Dok gledam kako se odvijaju političke igre i zakulisne radnje, postajem svjesnija da nam žele uskratiti pravo na normalno odrastanje u vlastitoj kući. Ova zemlja, koja bi trebala biti naša sigurnost, sve više liči na kavez u kojem su naši glasovi prigušeni, a naši izbori ograničeni. Kao da neko želi da nas odvoji od naših korijena, da nam oduzme slobodu koju smo naslijedili od naših predaka.

Gledajući sadašnjost, teško je ne ośetiti gorčinu. Živimo u vremenu đe se čini da je odanost zemlji i ljubav prema domovini postala slabost, a ne vrlina. Vlast koja bi trebala biti naš štit, često djeluje kao mač koji prijeti da presječe našu vezu s prošlošću i spriječi nas da izgradimo bolju budućnost. Ośećam da žele Crnu Goru koja je poslušna, pokorna, bez glasa i identiteta. Crnu Goru u kojoj mladi nemaju hrabrosti da dignu glas, jer znaju da bi ih to moglo skupo koštati.

Svjedoci smo svijeta gdje se teško odlučiti na borbu, jer se svaka riječ, svaki pokušaj promjene, dočekuje s nepovjerenjem ili čak otvorenim neprijateljstvom. Mladi su stavljeni u poziciju da biraju između tišine koja garantuje prividnu sigurnost i glasnog protesta koji nosi rizik, ali i nadu za promjenom. Žele nas naćerati da vjerujemo da je ćutanje jedini izlaz, da je najbolje prihvatiti sudbinu koja nam je namijenjena. Ali, dok god postoji ijedan momak ili đevojka koji nijesu spremni da se pomire s tim, postoji i nada.

Vlasti koje danas vode ovu zemlju, često zaboravljaju da su mirovne trake i plakati samo maske iza kojih se kriju stvarni problemi. Umjesto da osiguraju bolje śutra, oni često rade na tome da današnji dan prođe bez pitanja, bez bunta, bez borbe. Ali mi vidimo šta se dešava. Vidimo kako se prodaju naše planine, kako se rasparčava naše more, kako se naša budućnost pretače u profitne margine onih koji nas gledaju kao potrošnu robu, a ne kao narod.

Živeći u takvom okruženju, lako je upasti u zamku rezignacije. Ali rezignacija nije opcija za one koji su naučili da se bore. Mi nismo ođe da budemo nijemi posmatrači vlastitog propadanja. Imamo pravo na glas, na izbor, na budućnost koja nije nametnuta, već izgrađena našim rukama. I dok mnogi u vlasti možda priželjkuju Crnu Goru bez glasa, mi ćemo im pokazati da je ovaj narod itekako sposoban da se bori za ono što mu pripada.

Nije dovoljno voljeti samo u teoriji, ili se dičiti njenom slavnom prošlošću. Voljeti Crnu Goru znači svakodnevno se suočavati s onima koji bi radije da ćutimo, koji bi radije da zaboravimo na slobodu, na pravo da biramo, na pravo da se uspravimo. Ta borba nije uvijek spektakularna, ali je neophodna. Ona se vodi svakodnevno, u malim, ali bitnim koracima ka očuvanju onoga što je naše.

Mi, mladi, nećemo dozvoliti da naša budućnost bude ograničena uskim interesima onih koji na nas gledaju kao na prepreku. Naša ljubav prema Crnoj Gori nije slabost, već snaga koja nas vodi da tražimo promjene. To je ljubav koja se ne plaši da bude kritična, koja ne pristaje na polovične odgovore i prazna obećanja.

Dok oni pokušavaju da nas uvjere da nema nade, da je bolje ćutati i prihvatiti ono što nam se nudi, mi ćemo pokazati da su pogriješili. Mi nećemo biti generacija koja je dopuštila da Crna Gora postane samo uspomena na ono što je mogla biti. Borićemo se za svaki pedalj ove zemlje, za pravo da živimo slobodno, da biramo vlastite puteve, da budemo svoji na svome.

Na kraju, neka se zna – mi nijesmo generacija koja se povlači pred izazovima. Mi smo ođe da stvaramo, da preuzmemo odgovornost za śutrašnjicu i pokažemo da Crna Gora zaslužuje više. Sada je vrijeme da ustane nova generacija, spremna da se suoči sa svim preprekama i izgradi bolju zemlju za sve nas. Svaka borba koju danas vodimo ima smisao, jer znamo da je budućnost Crne Gore u našim rukama, i mi je nećemo predati bez borbe.

Bez obzira na prepreke, mi ćemo nastaviti. Nastavićemo, jer znamo da Crna Gora zaslužuje bolje. A to bolje nećemo čekati – mi ćemo ga stvoriti.