Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Dvije ruske balističke rakete pogodile su zgradu Instituta za veze i bolnicu u gradu Poltavi. U blizini Poltave nema protiv raketnih kompleksa Patriot ili SAMP-T koji mogu da obaraju balistiku, jer ih Ukrajina ima u ograničenim količinama. Pored desetina mrtvih, stotine ranjenih.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski naredio je potpunu i brzu istragu svih okolnosti onoga što se dogodilo. U akciju spašavanja uključene su sve potrebne službe. U blizini mjesta gdje su rakete pogodile se nalazi stambeno naselje. U visokim zgradama udarni val je razbio staklo, oštetio fasade. Operativne službe rade na mjestu ruskog udarca u Poltavi.
Spasioci su obuzdali požar i nastavljaju sa raščišćavanjem ruševina. Zahvaljujući brzom i koordinisanom radu spašeno je 25 ljudi, od kojih je 11 izvučeno ispod ruševina. Zbog ruskog raketnog napada na Poltavu, vlasti su od 4. septembra najavile trodnevnu žalost u regionu. Usljed raketnog napada, broj poginulih porastao je na 47 osoba, 206 je povrijeđeno, ali to, nažalost, nisu konačne brojke.
Razorni napad ruske vojske nije samo još jedan akt neselektivne agresije, već je krvava karika u lancu velikih napada na civilne objekte u Kijevu, Harkivu i Sumi koji su se dogodili posljednjih dana.
Ovi napadi su još jedan dokaz prisustva ruske vlade i društva ne samo izvan pravnog polja, već i izvan granica čovječanstva kao takvog. Međutim, sistematičnost takvih napada i njihova koncentracija na određene objekte omogućavaju reprodukciju kanibalističke logike ruske vlade i vojske.
Takvi napadi dio su informativnih i psiholoških operacija usmjerenih na zastrašivanje civilnog stanovništva Ukrajine, stvaranje atmosfere očaja i panike, posebno u pozadini intenzivne ofanzive ruskih trupa na strateški važan grad Pokrovsk. Ovo je ciničan pritisak na ukrajinske vlasti da prihvate ruske zahtjeve za prekid rata. Osim toga, ovo je manipulacija osjećajima ukrajinske vojske, koja nema priliku da izvrši udare duboko u Rusiju kao odgovor na granatiranje civilnih objekata u Ukrajini.
Takvi napadi imaju za cilj uništenje ukrajinskog industrijskog, ljudskog i intelektualnog potencijala. Postoji tendencija povećanja destrukcije civilnog sektora, posebno na pozadini jesensko-zimskog perioda koji je počeo. Međutim, opravdanje Moskve izgleda kao dugoročna "osveta za Kursk", gdje praktično nije stradala ni jedna ruska civilna osoba, koja se na pozadini izostanka adekvatnih odluka ruskih vlasti o situaciji u pograničnim regijama, predstavlja kao veliki uspjeh i "kazna" Ukrajine.
Tako je Putin na sastanku sa školarcima u Republici Tuva rekao da će ukrajinski "banditi" biti uništeni, a sekretar za štampu Kremlja Pjeskov je u odgovoru novinaru povodom reakcije na ukrajinsku operaciju Kursk rekao da je odgovor u toku. U tom kontekstu, prijeti da će se nastaviti napadi na civilne objekte, odnosno obrazovne, medicinske ustanove i sportske komplekse. Očigledno, ruska vojska će pokušati da stvori "sliku" sve većih razaranja i velikog broja žrtava.
Takva "osveta" je takođe namijenjena da posluži kao javno upozorenje ili prijetnja saveznicima i satelitima Ruske Federacije. Rusija nastoji da poveća vojno-tehničku saradnju sa Iranom i Sjevernom Korejom i da drži pod kontrolom zemlje poput Bjelorusije ili drugih članica ODKB-a.
Destruktivni napadi na civile, obrazovne i medicinske ustanove otvoreni su izazov zapadnim partnerima Ukrajine, demonstrativno nepoštovanje moralnih vrijednosti i normi međunarodnog prava. Rusija se otvoreno razmeće uništenjem međunarodnog bezbjednosnog sistema. A sada Putina u Mongoliji primaju kao počasnog gosta, uprkos tome što je Međunarodni krivični sud izdao nalog za njegovo hapšenje, a Mongolija je ratifikovala Rimski statut i dužna je da uhapsi Putina kao zločinca.
Istovremeno, kašnjenje u davanju dozvole Oružanim snagama Ukrajine za upotrebu zapadnog oružja dugog dometa protiv ciljeva duboko u Rusiji ima strašnu cijenu za Ukrajinu zbog brojnih smrtnih slučajeva i razaranja. Rusija vidi neodlučnost Zapada i otvoreno pokazuje da se to može dogoditi svakom gradu u bilo kom dijelu regiona.
Očigledno je da rat ulazi u novu destruktivnu fazu. Istovremeno, javne osude krvavih akcija ne samo da ne zaustavljaju ruske vlasti, već ih, naprotiv, podstiču na sve oštrije akcije. Takvom taktikom djelovanja Moskve, rat bi trebao biti vraćen na teritoriju Rusije. Rusko društvo mora osjetiti puni obim krize povezane s varvarskim akcijama Kremlja. A Ukrajina bi konačno trebala dobiti dozvolu da koristi zapadno oružje dugog dometa protiv ciljeva u dubinama Rusije, odakle na ukrajinske gradove i sela lete brojne rakete i bombe.
Devedesetih godina, na insistiranje zapadnih saveznika, Ukrajina je predala sav svoj nuklearni potencijal, i to sve isključivo Rusiji. Sada se neko na Zapadu pretvara da se ništa nije dogodilo i da je na Ukrajini da garantuje vlastitu bezbjednost. Ovo je apsolutno lažna i opasna pozicija. U Vašingtonu, Londonu, Parizu, trebali bi se probuditi iz letargičnog sna i djelovati odlučnije. Strah u očima zapadnih saveznika čini Kremlj arogantnijim i ciničnim.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR