Kupovina broda – zakonom, penzionisanje generala – magijom

Za Antenu M piše: Nana Berger

Ministar odbrane Dragan Krapović još jednom se pokazao kao majstor birokratskog limba, vješt da u igri pravnih zavrzlama prikrije suštinu – ovoga puta na slučaju penzionisanja načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Zorana Lazarevića, tvrdeći da ga on „formalno“ ne penzioniše.

Umjesto formalne procedure se, onda, vjerovatno koristio magijom, jer je general Lazarević je, gle čuda, primio uredno obavještenje da njegova služba u Vojsci Crne Gore prestaje 4. septembra.

Kako Krapović tvrdi – sve je po zakonu, ali ukoliko general odlazi, nije li to, kako bi se u vojnim krugovima reklo – penzionisanje? Dakle, istina je da Krapović nije donio taj formalni „akt“, ali jeste omogućio administraciji da obavi posao. Dok čekamo naredni čin ove birokratske drame, pitanje svih pitanja glasi: ko je od danas na čelu Vojske Crne Gore?

Kao da nije dovoljno zbunjujuće što se ministar i zakoni poigravaju sa penzionisanjem generala, nego se još suočavamo sa dodatnim izazovom – ako Savjet za odbranu i bezbjednost ne razriješi Lazarevića sa funkcije, može li ministar ipak da donese odluku o njegovom prestanku službe ili će još jednom sakriti suštinu iza „zakonskih okvira“?

Da se ne bi sve završilo na ovom maglovitom otpozdravu generalu osvrnimo se i na nabavku famoznih patrolnih brodova. Poput iluzioniste, Krapović je u Skupštini obmanuo poslanike da je i ovdje – pogađate – sve u skladu sa zakonom. Pozivanje na zakonitost ministru vojnom postaje sve učestalija izlazna strategija kad god se nađe u zoni sumraka birokratskih manevara, a u ovom konkretnom slučaju „u skladu sa zakonom“ znači da je Francuska ta koja striktno poštuje svoje zakone i evropske regulative, dok Ministarstvo odbrane Crne Gore ima dovoljno slobode da radi kako mu odgovara.

Francuska je bila jasna – brodove ne mogu direktno prodavati bez tendera, jer to bi bilo kršenje zakona, ali Krapović i ekipa na to odgovaraju „komercijalnim ugovorom“ sa privatnom firmom, mimo tendera. Tako je prošao „tehnički aranžman“ o nabavci brodova – doduše, više „aranžman“, a manje „tehnički“.

Cijela priča postaje još zanimljivija kada se uzme u obzir da je Krapović suvlasnik firme „Horošo”, što na ruskom znači – dobro. Ovaj fascinantni izbor naziva za firmu ministra odbrane NATO članice otkriva puno više od bizarnog smisla za humor, no on nije samo ljubitelj neobičnih imena, jer u vlasništvu ima i dvije polupodmornice.

Većina poslanika nema mnogo dodirnih tačaka sa plovilima – osim, naravno, predsjednika Skupštine koji je, dok onako ugrožen nije kročio na skuplje jahte, posjedovao Glastron – što Krapoviću daje samopouzdanje, koje toliko raste da se više ni ne upušta u dosadne formalnosti poput tendera. Ako nekome još nije jasno, ministar Krapović nas uči da brodove možete kupiti zakonom, kao što generala možete penzionisati ne-penzionisanjem.

Za sve vrijeme trajanja ove sage javni servis RTCG objavljuje samo njen djelić – onaj oslobođeni, reformisani, modernizovani, digitalizovani javni servis kakvog nadaleko nema, na čije se bezakonje oglušuju institucije, jer sve to savršeno odgovara nikad brojnijoj parlamentarnoj većini.

Kandidat za generalnog direktora RTCG Boris Raonić ponovo je izabran na toliko nezakonitom konkursu da čak ni predsjednik države Jakov Milatović, kojem je tokom predizborne kampanje omogućeno dostignuće nesvakidašnje u nauci – usporavanje protoka vremena, pa mu je izlaganje tokom debate trajalo duže nego ostalim kandidatima, nije mogao da ne konstatuje da je konkurs namješten. Štaviše, Milatović ističe da nema toga ko isto to ne smatra, zanemarujući činjenicu da birači PES-a i Demokrata nijesu toliko pronicljivi pri donošenju zaključaka.

Ipak, Raonićevu tvrdnju da je posvećen uvođenju naprednih tehnologija u poslovanje niko ne može da ospori – za pisanje plana i programa rada je, makar na osnovu onoga što se može zaključiti iz materijala objavljenom na sajtu, koristio i malo vještačke inteligencije. Ok, možda ne on lično, već njegovi veoma bliski saradnici, za koje su se zaposleni u RTCG dugo pitali zbog čega su otvorena njihova imaginarna, kreativna radna mjesta, a koji su se, prvi put suočeni s nešto ozbiljnijim radnim zadatkom, na društvenim mrežama požalili na iscrpljujuću radnu sedmicu.

Dok nam Krapović pokazuje da su zakoni gumeni i dok se brodovi kupuju kao suveniri s morskih izleta, možda i ne treba ni da brinemo ko je od danas na čelu vojske – informativna artiljerija je u punoj pripravnosti, spremna da zaspe javnost svojom verzijom istine.