Vašar-koalicija

Za Antenu M piše: Nana Berger

„Zastava…? Gdje mi je zastava? Da nije ovo…“, panično je izgovarao potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić dok je pakovao kofer za put – a gdje drugo nego u Beograd, ni ne sjećajući se kako državni simboli zemlje koja ga plaća izgledaju, jer ih u svom okruženju rijetko viđa.

Guglao je, a pretraživač mu je kao prvi rezultat ponudio viralne fotografije njegovog političkog šefa – četničkog vojvode Andrije Mandića sa trobojkom u kabinetu. Zastava Crne Gore ostala je u nekoj pomoćnoj prostoriji Aleksićevog kabineta, u kojoj je zaboravio i svoje ustavne obaveze.

A u Beogradu – tradicionalni blam, kakav samo crnogorski predstavnik srpskog sveta može da priredi. Premijer Milojko Spajić odlučio je da reaguje. „Opomenuo sam Aleksića zbog tog propusta“, izjavio je, dok su mu se bore od „zabrinutosti“ na čelu jedva primjećivale ispod sloja političke šminke nanešene da odigra ulogu uvrijeđenog građanskog lidera u još jednoj predstavi za javnost – one na kraju koje je srpski svet uvijek ugrožen, a PES građanska partija.

U vratolomnom balansiranju između kategorija birača i gradova u kojima želi da se što bolje pozicionira na lokalnim izborima Spajić nije zaobišao ni da uputi čestitku novoizabranom kotorskom biskupu, i to ne bilo kakvu – već je Kotorsku biskupiju nazvao „starodrevnom“. Jer, kako drugačije pohvaliti nekoga nego koristeći terminologiju koja zvuči kao da dolazi direktno iz crkvenih knjiga prepisanih rukom samog patrijarha Crkve Srbije?

A možda je ovaj kvazipoetični izraz, koji vrišti neznanjem i pretencioznošću, tu ipak samo da bi nam se skrenula pažnja na to da se ne radi o novodrevnoj biskupiji, jer u ovom pojmovniku haosa vjerovatno i nešto takvo postoji.

Dok Spajićeve bisere mnogi pretražuju u rječnicima nepoznatih izraza, njegov ministar odbrane Dragan Krapović ne ostavlja prostora za zabune. On je, bez previše razmišljanja, naredio da svi sektori Ministarstva odbrane moraju tražiti njegovo odobrenje prije bilo kakve komunikacije sa kabinetima ministara ili Savjeta za odbranu.

Ako ste pomislili da je to tipična vojnička disciplina, razmislite ponovo, jer kod Demokrata je uvijek više političkog, nego što bi, u ovom slučaju, moglo da bude vojnog. Dok Spajić glumi opuštenog, fleksibilnog lidera, Krapović simulira vojnu stegu, osiguravajući da svaka poruka prolazi kroz filter partijske strategije.

Dok se lokalni izbori približavaju, koalicija PES-Demokrate želi da se dopadne svima – kako onima koji još naivno vjeruju da u vladajućoj većini ima nečeg građanskog i racionalnog, tako i onima kojima je zvanični Beograd jedina adresa na kojoj se odlučuje o sudbini Crne Gore.

Ova brzopotezna koalicija nezrelih prevaranata i prepisivača zaista nudi „za svakoga po nešto“, ali ipak zaboravlja da ni Podgorica, ni Kotor, iako neki putujući cirkus zaluta, nijesu gradovi u kojima se njeguje vašarska tradicija.