Da li su lovci zaista prijatelji prirode?

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Nedavno sam analizirao profile tridesetak najpoznatijih serijskih ubica i pažnju mi je privukla činjenica da je 95% njih rođeno u promjenljivim znacima (Blizanci, Djevica, Strijelac i Ribe). Ovo je dosta čudno i astrološki teško objašnjivo - ti znaci se obično ne smatraju za posebno nasilne. Dobro, neki Strijelci vole oružje. Jedino što mi pada na pamet je da su Blizanci i Djevica upravljani Merkurom, intelektualni znaci a da bi bio serijski ubica potrebno je da dugo vremena ostaneš neprimjećen, dakle moraš biti veoma inteligentan(Jeffrey Dahmer je imao IQ 145, vrlo blizu geniju, Edmund Kemper 136).

Pored ove astrološke zanimljivosti postoji još jedna zajednička crta koja spaja sve ove zločince: gotovo svi su svoju ubilačku karijeru počeli mučenjem i ubijanjem životinja. Milan Kundera je rekao: "Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji najviše ovise o našoj milosti a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali porazi proizilaze iz njega".

U evropskoj misli prvi je pažnju na ovu problematiku skrenuo Šopenhauer. Po njemu, ko god je okrutan prema životinjama biće okrutan i prema ljudima. On smatra da je zanemarivanje životinja u zapadnoj kulturi posljedica pogrešnog judeohrišćanskog shvatanja da one nemaju dušu a surovost prema njima nepobitni znak inherentno zle ljudske prirode. Dekart je recimo, u skladu sa svojom racionalno - mehanicističkom paradigmom smatrao da su životinje tek puki automati lišeni duše. A ako je to tako onda možete bez griže savjesti da im uradite svašta što mnogi naučnici i danas čine. Netačno je, govorio je genijalni pesimista iz Frankfurta, da životinje nemaju razum. One imaju razum (Verstand), a nemaju um (Vernunft), - imaju dakle empirijsko ali ne i apstraktno saznanje. Polazeći od Upanišada i indijske misli generalno, Šopenhauer uviđa mistično jedinstvo svih bića i tvrdi da je životinja isto što i mi (tat twam asi). Ona želi da jede i pije, da se razmnožava, da bude zdrava, želi ljudsku ljubav i pažnju. I uzvraća je - o, mnogo bolje od čovjeka!

U našem društvu postoji pogrešna predstava da su lovci nekakvi ljubitelji i zaštitnici prirode, veseljaci i dobričine. Smatram da je ovo potpuno netačno i da su neki od njih zapravo neprepoznate psihopate. Jedan cetinjski lovac je svoju karijeru počeo tako što je ubio moje mačiće, u mom dvorištu! Kolika rđa moraš biti za takav čin nadam se da nije potrebno da obrazlažem. Bilo je to prije smartfona i električnih trotineta, kad je vazdušna puška bila omiljeni vid zabave divljoj djeci iz Medovine. Pokušali smo da ga prijavimo policiji ali sve je to bilo bezuspješno. Zakon tada nije prepoznavao mučenje životinja kao krivično djelo. Uostalom, taj isti policajac je vjerovatno išao s njim u lov! Eto, ako je taj skot naučio da čita kao što je naučio da ubija mačke (a danas srne i zečeve), evo mu prilike da se prepozna. Postidjeti se sigurno neće jer stid je ljudska osobina a ovdje je riječ o nečemu podljudskome.

U Crnoj Gori se lov voli preko svake mjere i od mene nije daleka misao da smo zaslužili sve ovo što nam se dešava zbog naše primitivnosti i surovosti. Pećinski čovjek je lovio zbog potrebe za preživljavanjem, danas se lovi i ubija iz zabave. Ja mogu da shvatim da su neki ljudi zavisnici o dopaminu i adrenalinu ali postoje humaniji načini da se ta potreba zadovolji - ekstremni sportovi, recimo. Lov nije sport već ubijanje.

Čekati u zasjedi da bi ubio, recimo, lisicu koju život u šumi nimalo ne mazi i koja neprestano strijepi od prirodnih, većih grabljivaca ili postaviti klopku u kojoj će se nesrećna zvjerčica mučiti satima - to na koncu može biti samo čin kukavice. Često se dešava da sačmom pogođene životinje, naročito divlje ptice, koje nisu "pokupljene"sa terena umiru satima pa čak i danima jer im nisu pogođeni vitalni organi. Lovac o tome ne razmišlja. Jedino što je njemu na pameti je da zadovolji svoju atavističku potrebu i poslije okači svoj "trofej" na Instagram. Po tom odsustvu empatije je veoma sličan onima koje spominjem na početku teksta.

Posebno je perverzna "ljubav" lovaca prema psima. Ubijati druge životinje a voljeti svog psa zahtijeva mentalni sklop koji ja zaista nisam u stanju da razumijem. I kao što sve češći femicidi ne nailaze na adekvatan odgovor struke i zakona tako je i u ovoj oblasti. Mislim da bi psihijatri imali mnogo toga da kažu o ličnosti lovaca, ali zbog proklete kulturološkog sklopa da je ovdje to najnormalnija stvar vjerovatno se ne usuđuju da govore otvoreno. Ja taj problem nemam.

Vidite, nesposobnoj cetinjskoj policiji nije bilo teško da me maltretiraju puštajući me da čekam pet sati na saslušanje zato što sam stajao na trgu kad je bio Belveder, veoma su ažurni kad treba uhapsiti nekog tinejdžera zbog grama marihuane, nema im premca kad valja uhvatiti obijače trafika ali im je izgleda nepremostiva teškoća da oduzmu oružje iz kuća agresivnih ljudi među kojima lovci prednjače, ne bi li tako spriječili nove potencijalne tragedije.

Znam, imaju dozvolu. Imali su je još neki.