Kao u Singapuru

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

Nedorasli i lakomi na vlast Đedovi unuci duvaju svom snagom i resursima, državnim i lokalnim, u hladni pepeo "veličanstvenih litija" pred podgoričke izbore. Prije samo četiri godine Đedo im je darivao vlast. Sad ga ponovo zalažu ne bi li se održali i dovršili njegov projekat razaranja građanskog bića Crne Gore, njene nezavisnosti i evropske perspektive, u čemu ga je omela Korona.

Prijedlog da mu se podigne spomenik u Beranama, naprečac je poduprla Vlada pod presjedavanjem Alekse Bečića. Aleksinim egzaltiranim saopštenjem tim povodom, bili su, sigurna sam, zatečeni čak i Amfilohijevi poštovaoci i saradnici... Panegiričar Aleksa toliko je "vitlao perom" da u tom vrtlogu partijske strasti od realne biografije Rista Radovića nije ostao ni kamen na kamenu. Neka đavo nosi i zakonski propis o podizanju spomenika pojedinim ličnostima tek nakon 20 godina od smrti - Afilohije je iznad zakona; tako su se nekako domunđavali, ne od juče, ministrica kulture Tamara Vujović i njen patrijski sapatnik Aleksa.

Amfilohije je zaista đe kletvom, đe ruganjem, đe nipodaštavanjem, đe podrškom ratnim zločincima Miloševiću, Karadžiću, Mladiću, "proslavio" Crnu Goru, duhovno je "uzdigao" i približio svijetu, i još je, povrh svega, stizao da s  Aleksom "dijeli" razgovore. "Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore...", kaže Aleksa, što poseban značaj daje, ne onome o kome je riječ, već onome koji tu riječ udjeljuje. Kao u onoj anegdoti kad govornik na sahrani pita sina preminulog - kakav sam bio, a ovaj mu odgovara - žao mi je što ti to tata ne može saopštit.  

Nije, međutim, to jedini podvig o kome Aleksa slavodobitno trubeca - slučaj je htio da predsjedava i sjednici, na kojoj je usvojen i Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kako kaže, "pravedni". Hvala pravednom Aleksi i dobrohotnim Dritanu, Milojku, Jakovu, Andriji, Milanu, što se sad po Crnoj Gori, "snagom vjere", crnogorska groblja pretvaraju u srpska. Ni živom ni mrtvom ne može ti bit da budeš iko drugi do Srbin ili "dobar hrišćanin" kao kandidat PES za gradonačelnika.

Crkva Srbije ima dominantnu ulogu u svim porama društva, od politike, do obrazovanja i kulture. A s njenom nacionalističkom ideologijom evropska budućnost Crne Gore je tek iluzija. Beograd i Moskva nam sve otvorenije, naočigled zapadnih partnera, to u svakoj prilici predočavaju.

Nemoguće  je  da su to prenebregli manjinski prvaci Ervin Ibrahimović (BS) i Nik Đelljošaj (AF) ulazeći u Spajićevu Vladu i dajući joj demokratski i multietnički kredibilitet. I još dok su podešavali fotelje u kabinetima zbog eventualnih podzemnih tunela, Milojko i Aleksa su iznebuha izvukli Amfilohija. I dalje je u Hramu Hristovog Vaskrsenja, ali ona nagađanja da su ga zaboravili i izdali pokazala su se posve netačnim. Amfilohija su čuvali za posebnu priliku i kud ćeš bolju nego što su pogorički izbori. Tek u tom trenutku je Ibrahimoviću i Đeljošaju bilo jasno u kakvu su se ideološku avanturu upleli. Rođeni su ih koalicioni partneri iznevjerili i stvarnost je do kraja ogoljena. Napustili su sjednicu, kao uvrijeđene gospođice, a da li će i fotelje, još je neizvjesno. Lider DNP-a Milan Knežević ih je kritikovao zbog toga, spočitavajući im da medresa u Tuzima nosi ime Mehmeda II Osvajača, na šta ga je reis Islamske zajednice Rifat Fejzić upozorio da u "raspravu" sa svojim koalicionim partnerima ne uvlači Islamsku zednicu.

I Jakov Milatović je iz partijskih razloga, kao Milojko i Aleksa, za Amfilohijev spomenik. Pravda se, međutim, time da brojni građani podržavaju tu ideju. Budući da je predsjenik svih, nije ni pomenuo takođe veliki broj građana koji su protiv. No, oni ga očito ne zanimaju. Kad je umjesto svoga posudio jezik iz komšiluka, što da ne posudi i dio građana, zajedno s Mandićem i Kneževićem preko dvojnog državljanstva… Vučić to i čeka, pa da prevrne palačinku. E, onda će bit -  nas i Srba i Rusa… Milan Knežević je inače priprijetio, da nema te sile koja će spriječit njegovu familiju da dobije crnogorsko državljanstvo. Čudna je ta kolekcionarska strast crnogorskih Srba za državljanstvima.

Milojko je u međuvremenu obezbijedio visok standard i ekonomski rast, nema korupcije, nepotizma, vlada socijalna pravda, Amfilohije  je odliven u bronzi, vozni park Danila Šaranovića u punom je pogonu ućerivanja dvopismenosti, predizborna obećanja rastu proporcionalno strahu od proširenja koalicionog kapaciteta DPS-a i programski bliskih partija... Ostalo je svakodnevna rutina - kao u Singapuru.