Tihomir Dragaš - Džejmi Lanister s Ali ekspresa

Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Postmodernisti vele da je sve već napisano. I zbilja, kad čovjek malo promisli, čini se da jeste. Iz iste perspektive moglo bi se reći da je svaki pokušaj analize crnogorske političke scene zaludnja rabota jer - sve je već rečeno. Tragom toga, od previše konteksta samo nam se može stužiti.

Zato, što veli A. Nikolaidis, jedino preostaje da se zajebavamo s realnošću, kad je nijesmo kadri promijeniti.
Za razliku od postmodernista koji ne vole staračke umotvorine i ostale naaarodne stereotipije, no na njih gledaju kao na misaono banalisanje, stari su znali reći da u poplavama svašta ispliva na površinu.

Iz jedne takve bujice koja se po neutvrđenom istorijskom obrascu u Crnoj Gori izgleda ciklično dešava svake tri decenije evo već sto i kusur godina isplivao je izvjesni Tihomir Dragaš. Iako bi se korišćenje Kišovih analogija na takvu pojavu moglo nazvati "overkill", iskoristio bih njegovo "začuđujuće i neobjašnjivo".

Da, začuđujuće je i neobjašnjivo kako je taj Dragaš i s kakvim "drušvenim kapitalom" postao profil koji je bitan. Zagrebete li u njegovu biografiju, zateći će vas zjapeća praznina sve do njegova uslaska u vladajuću partiju. Pogledate li njegove učinke, naići ćete na još znakovitije ništa. Jedino što otkriva sveznajući Google prizemne su uvrede na račun ideoloških neistomišljenika, bijedne tabloidne pakosti i gadosti bez stila iz kojih izbija nevaspitanje.

Ali kao i svaki profesionalni prevarant (jer takva je, valjda, ta njegova partija u kojoj je sve obmana i laž: od imena do premijera), kod Dragaša je sve u prezentaciji, pozi i tzv. svestručnosti i znanju. Počev od stila preuzetog iz petparačkih priručnika političkog instant marketinga: frizure koja treba malo da podśeti na Nicolaja Costera-Waldaua, preko modernih odijela i naočara u fensi skladu; sve do generički animirane profilne autokarikature, upitnog pravopisa, ustajalih i jalovih misli, papagajskoga ponavljanja laži i sindromske veze s DPS koja uvijek stoji kao izgovor za svaki promašen rezon.

Baš taj i takav začuđujući i neobjašnjivi Tihomir Dragaš koji redovno sabira ozbiljan državni novac iz Aerodroma Crne Gore, baš on se nađe da kritikuje Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Kaže: "stop politici na fakultetima", kaže još: "FCJK je na državnom budžetu" (ni da je Adam Smith), i poziva administratora X naloga FCJK i Upravu FCJK da podnesu ostavke. Što je Dragaš ovime mislio, ne možemo sa sigurnošću utvrditi.

Da li on to želi zavoditi red? Ili s pozicije moći koju mu pruža partijska afilijacija želi gušiti slobodu kritičke misli jer je, zaboga, administrator naloga FCJK na mreži X prenio kolumnu jednog od tamošnjih profesora? Uglavnom, ostavljamo mu prostora da razjasni. Za sada sve što se može reći o njegovom mišljenju staje u nekoliko Zosterovih stihova:

"A ja sam mislio...
Ma ništa ti nijesi mislio!
Ti si srao.
A misliti i srati -
Nije isto."

Na kraju, želim poručiti nešto dotičnom. Prije petnaestak dana sam bio na aerodoromu u Podgorici dok je padala kiša. Prokišnjavalo je kao Dinamova mreža protiv Bayerna. U nekoliko minuta na prometnim mjestima stvorile su se lokve. Gospodinu Dragašu bi inventivnije bilo da se mane X-terisanja i uzme kantu i kanavacu te pokupi onu silnu vodu. Time bi Crnu Goru više zadužio no ijednom svojom mišlju.