Blago u dubini, kamate u magli

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Ako ste u djetinjstvu imali običaj da kažete „Dobro jutro, Kolumbo“ kad bi neko došao do saznanja koje je svima već poznato, danas možete reći i „Dobro jutro, Milojko“, jer naš premijer neumorno otkriva nove znamenitosti – sopstvene zemlje.

Spajić se juče otisnuo u ronilačku avanturu i, gle čuda, otkrio da Crna Gora ima podvodno blago! Mora da mu je, na onom meteorskom karijernom uzletu, promaklo da sazna ponešto o zemlji koju je došao da uredi. Sjetimo se, nije prošlo dugo otkako nam je pričao kako je, dok je živio u inostranstvu, bio toliko zabrinut za Crnu Goru i njenu političku situaciju da se vratio da je spasi. Ispade da je u pauzama bogaćenja na entry pozicijama, fenomena kakav korporativni svijet inače ne poznaje, pronikao u političke zavrzlame, ali ne i geografiju, istoriju i kulturu zemlje čiji pasoš nije bio dostojan njegovih ambicija, pa je pribavio i rezervni.

Čini se da je nekom računicom došao do zaključka da je neisplativo biti posvećen jednoj maloj Crnoj Gori dok je pod svjetlima azijskih velegrada, balansirajući između modernih karijernih obaveza i tradicionalnog srpskog bića. No, ipak se u njemu odjednom probudila želja da iskoristi prednost domaćeg terena, toliko jaka da ga u biznisu nijesu zadržale ni milionske strategije koje je plasirao klijentima iz nepostojećeg „Darusalama u Bahreinu“, za koje tvrdi da ih se i dalje dobro sjeća dok nam priča o izmišljenim džunglama u toj zemlji, inače pustinjske vegetacije.

Ronjenje je korisna aktivnost ako upravljate sistemom koji se popunjava po dubini, ali vrijeme za jučerašnju ronilačku avanturu zapravo je bilo samo predah nakon samooduševljenja simulacijom budućeg grada u gradu Velje Brdo. Na ovoj lokaciji je sa jednim od brojnih ministara nekog od takođe brojnih resora u svojoj Vladi najavio izgradnju stambenih prostora za 40.000 građana. Naravno, nije to uradio pripremom bilo kakve dokumentacije, predstavljanjem plana otkupa zemljišta, kalkulacijom troškova, studijom izvodljivosti, analizom, elaboratom… Umjesto toga građanima je pustio snimak koji podsjeća na prikaz lokacije neke video-igre s početka vijeka i najavio „ekstremno povoljne uslove“ stambenih kredita – doduše, više ekstremnih nego povoljnih.

Naime, glavnom junaku igrice čija simulacija nam je predstavljena, iako dovedenom da služi zemlji kao nesvakidašnji finansijski ekspert, potkrale su se greške u prostom kamatnom računu. Uvjeren da u Crnoj Gori osim njega i njegovog šefa kabineta niko drugi ne razumije kako kreditiranje funkcioniše, Spajić je najavio izgradnju 10.000 stanova na Veljem Brdu koji će se moći kupiti po cijeni od 1.000 eura po kvadratu, kreditima bez učešća, sa rokom otplate od 30 godina, kamatnom stopom od 1,2% i mjesečnim ratama od 390 eura za 100 m² i 290 eura za 60 m². Možda zvuči bajkovito, ali ne i matematički ispravno, jer bi u takvim uslovima kvadrat u manjem stanu koštao 1.740 eura, a u većem 1.404 eura – nikako obećanih hiljadu.

Dok je u finansijskom prikazu izbjegnut pravilan obračun kamata, u crtanom filmu koji je korišćen za predstavljanje vizije ovog terena nema ni traga rijeke Zete, ni nacrta saobraćajne infrastrukture, a još zanimljivije je što u prikazu šume budućih betonskih skalamerija nema čak ni naznaka idejnog rješenja uređenja, najave konzervatorskih radova i zaštite tvrđava Crvena stijena i Čkvrka, niti je označena lokacija spomenika žrtvama koje su 1943. godine objesili njemački okupatori i domaći izdajnici. Sudbina ovog potonjeg nas posebno interesuje, s obzirom na to kakav je aktuelni trend obračunavanja sa nasljeđem iz Drugog svjetskog rata u zemlji Spajićevog političkog mentora i doskorašnjeg sugrađanina Aleksandra Vučića, s kojim se, usput (a ovdje i doslovno "by the way") u Briselu pozdravio izrazom lica i govorom tijela kao da mu se nešto pravda.

Zbog čega mu je pred likom velikog šefa izostao onaj sjaj u očima s kojim je ljetos fotografisan u Parizu saznaćemo prije ili kasnije, no mnogo važniji od razloga za pravdanje Vučiću su razlozi zbog kojih duguje objašnjenja građanima – zašto svakoj, naizgled profesiji bliskoj temi, od predstavljanja fiskalne strategije, preko rješavanja problema visokih cijena osnivanjem zamalo zaboravljenog državnog preduzeća za dostavu, do najave potpuno nove stambene lokacije pristupa poput komičara koji je zaboravio dio repertoara, a koji, kad ne nastupa, u slobodno vrijeme glumi premijera koji se bavi otkrivanjem opštepoznatih činjenica o sopstvenoj zemlji.