Potemkinova đeca

Piše: Draško Đuranović

Eh da je knez Grigorij Aleksandrović Potemkin imao tehnologiju na raspolaganju! Ne bi, mučenik, morao da angažuje hiljade kulaka, da ih mjesecima goni da grade kulise ruskih sela u pustopoljini južne Rusije, tamo neđe kod današnjeg Krima. Samo da bi naprasita carica Katarina II pomislila kako pod kneževom čarobnom rukom sve cvjeta i kako knez treba da nastavi da vlada. Kad već tako dobro vlada. 

Ne, dovoljno bi bilo da naruči, i plati državnim novcem, neki fantazmagorični render za velju obmanu o Veljem brdu kao novom "carskom selu", baš kao što su to učinili ovdašnja dva crnogorska potemkina, prosrpski knez-ministar Slaven i prosingapurski knez-premijer Milojko. 

Video parada, sa ciljem da svi oni koji su bili izgubili vjeru, velikom obmanom, zvanom Grad-Velje-brdo, povrate nadu - i to pred izbore - da su čuda moguća i da bolje sjutra postoji. Ali samo ako glasaju Vladu Milojka Spajića koju podržava koalicija Andrije Mandića koju, opet, podržava Aleksandar Vučić, kojeg, opet, kao u igri babuški, iz Moskve drži Vladimir Putin. 

A možda ipak sve nije u tehnici? Istorija kaže da su Potemkinove dekoracije bile toliko raskošne, tako vješto izrađene, tako kolosalne da je malo ko u carskoj povorci na čijem čelu su bili Katarina Velika i Jozef II Hasburški uopšte posumnjao u postojanje brojnih Potemkinovih sela.

Definitivno nije sve u tehnici i tehnologiji! Onaj uradak iz Slavenovog ministarstva, animacija Velje-Dubai-Brdo za socijalne slučajeve spremne da plaćaju po 1.500-1.700 kvadrat stana; onaj video-igrokaz od prije dva dana, ipak je bio samo prizemna obmana. Čak je i Spajkiju, dok je najavljivao "crnogorski san" titrao onaj šeretski osmjeh, kao onomad kada nam je pripovijedao bajke da ćemo od Podgorice do Beograda da stižemo za neka tri sata, a još sve da "vozimo na vr' gasa".  

Dakle, za razliku od kneza Potemkina, koji je bio majstor prevara, ova laži-bajka kneževe obmanjivačke đece u Crnoj Gori, dva vijeka kasnije, djelovala je kao amaterska pučka predstava. 
To, međutim, ne znači da su Milojko Spajić i Slaven Radunović omanuli! Da, djeluje nelogično, ali u postavgustovskoj Crnoj Gori je do sada, eto proteklo je već četiri godine, vrijedilo pravilo da se politički isplati obećavati - najmanje realne projekte. 

Zato su, sedam dana pred izbore u Podgorici, Radunović i Spajić velikodušno ponudili stan podstanarskim porodicama kojima će, je li, država omogućiti da se skuće, bez plaćanja unaprijed jednog centa, a sve to sa kamatom, je li, od samo 1,2 odsto...  

Nije to propagandni plan samo Spajića i Radunovića, već prevashodno koalicije Andrije Mandića i PES-a Milojka Spajića, te osovine nove parlamentarne većine. U nedostatku pravih rezultata, a želeći da zadrže na okupu partije koje tvore rekonstruisanu Vladu, odlučili su se na ultimativnu manipulaciju pred izbore u Podgorici. 

Megalomanski projekat Velje brdo osmišljen je da – pred odmjeravanje snaga u Podgorici - bude neka vrsta koprene koja treba da prekrije sve nepodopštine vlasti, manipulacije državnim novcem, da zamagli partijska zapošljavanja. 

U stvari: obećanja o ekskluzivnom stanu na rate i brzinskom rješavanju problema su Spajićeve i Mandićeve "Potemkinove kulise" kojima treba da građanima zamažu oči i da im ponovo probude nadu da je - tu odmah poslije izbora – onaj bolji život koji se obećava još od 30. avgusta 2020.  

Zato su izbori u Podgorici svojevrsan test, politička vododjelnica: pokazaće se da li je konačno većina građana okrenula leđa partijama koje su došle na vlast zahvaljujući pomoći Crkve Srbije i Beograda, a sve sa obećanjima da će nova vlast napraviti novu Crnu Goru u kojoj će pravda i pravo carevati nad politikom i političarima. 

Nakon 29. septembra biće jasnije, ne samo da li su građani prozreli obmanu zvanu projekat Velje brdo, već, ono mnogo značajnije: da li su odlučili da odbace ponudu novih Potemkinovih sela ili će nastaviti da životare uljuljkani lažima i iluzijama.