Kavafije Perić

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

I mada nas tzv. avgustovska većina, koja se od avgusta 2020. na vlasti smjenjuje k’o trojica čika Kuretovih štićenika na prodavačici ljubavi u filmu „Rane“, u kontinuitetu uvjerava da su asketski posvećeni ekonomiji, progresu i svakojakoj drugoj blagodeti građanina, sve što gledamo već četiri godine samo je goli nacionalizam. Go poput crkvenog miša, na kojeg taj uvaženi građanin, nad kojim bdi naša draga i brižna vlast, sve više liči. Čuli ste za crkvenog miša i njegovu poslovičnu nagost? E pa, bušni džepovi i nebeske cijene u supermarketima svakog od nas preobražavaju baš u takvog miša. Takav miš nije nužno i naročito pobožan, iako je crkveni. A i cijene nijesu nužno srpske, mada su nebeske. I mada je već četiri godine sve u Crnoj Gori u vezi s crkvom i u vezi s nebeskim, miševi su ovozemaljski, i njihova je sudbina sasvim obična, a budućnost i te kako izvjesna, ukoliko poput novozavjetnih junaka nekim čudom konačno ne progledamo. Ukoliko ne počnemo vjerovati vlastitim očima, a ne mitovima i legendama naših blagoglagoljivih pripovjedača.

No, budući da je na snazi izborna šutnja, ma što to značilo, nećemo se baviti aktuelnim izborima. Jer bi, u tom slučaju, po nas mogao doći tužilac Šoškić! Znate, to je onaj tužilac koji s naročitom pažnjom i strašću prati rad crnogorskih novinara. A budući da je kolekcionar, od medija za koje crnogorski novinari pišu tužilac Šoškić ište zbirke njihovih istraživačkih tekstova! Nekad bismo se s prvim mrakom zavlačili ispod kreveta, tražeći babaroge i zloduhe, danas su strahovi kudikamo drugačiji, pa uz logorsku vatru đeci beśedimo da će po njih doći strašni tužioci, ako ne budu dobri, i ako budu pisali o tužiocima i njihovim nestašlucima! Stoga, pisati o izborima bilo bi narušavanje izborne šutnje, iako je šutnja od 2020. izborna, iako sve živo pokriva.

Elem, nije da će nas dvodnevna tišina uznemiriti, jer smo već uveliko zavjetovani na ćutanje. Neće nas bogzna kako uznemiriti ni gostovanje Porfirija Perića, patrijarha Crkve Srbije, koji zapravo i nije patrijarh, već đepetovski načinjeni lutak, kojeg stvarni patrijarh i čuveni trbuhozborac Aleksandar Vučić drži na koncu. Kako god, Porfirije Perić ovih dana bio je u Crnoj Gori, u Bijeloj, i tradicionalno prosvjetiteljski ustvrdio da su Srbi mediteranski narod. Uzgred je osveštao i još jedan krst, za još jedan saborni hram. Nije dangubio Porfirije Perić, iliti, Kavafije Perić, mediteranski patrijarh! Srpska moderna istoriografija dokazala je da su Srbi živjeli na Atlantidi, da su vladali Egiptom, da je Isus zapravo Manojlo iz Metohije, a sad nam je Kavafije Perić otkrio još jednu istinu o ovom izabranom narodu. Mediteran! Nije novina da se pjesnici iz gradskih blokova izdaju za pjesnike Mediterana, ali nije uobičajeno da se cijeli jedan narod bez mora nazove mediteranskim!

Jedan je ovdašnji srpski političar nedavno posvetio pjesmu svojoj ženi, takođe političarki, i ako bismo se baš svojski potrudili, možda bismo i u njoj mogli naći Mediteran? Jer u toj pjesničkoj bravuri javljaju se gradovi, parfemi, osvajanja, sazvježđa, vojskovođe, vavilonski meteži, nijeme smrti i kolosalne oči! Dobro, Mediteran nije eksplicitan, ali zato velika poezija i ište valjanog čitaoca, jer sve je u čitanju dabome. Sazvježđa su valovi, vojskovođe lađari, parfemi mirisi mora, gradovi su Itake, a kolosalne oči svjetionici?! Metafore, a ne zvona i praporci! Srpska književnost je ovom pjesmom, osim notorne Dučićeve, bogatija za još jednu „Pesmu ženi“!

Dakle, možda je Kavafije Perić zaista u pravu. Što ni u kom slučaju ne poriče naše pravo da u pjesmi „Čekajući varvare“, Konstantina Kavafija, srpskog patrijarha i njegovo osveštavanje i osvajanje crnogorskih gradova, nađemo u stihovima: „Zato jer varvari danas će doći/I naš vladar iziš'o je dar noseći pred njihovog vođu/Povelju drži u ruci, pergamen gdje utisnuti najveća su zvanja, titule i časti“. Ili, u potonjoj strofi „Varvara“ Jovana Hristića, pjesmi koja se rađa iz Kavafijeve: „Ali ne znaju pesnici da će oni prvi biti obešeni na gradskom trgu/Zajedno sa mladićima što su požurili da otvore kapije/I puste u grad one koje su tako željno čekali/Jer varvari su varvari, i nisu nikakvo rešenje“. Jer varvari su varvari, i nijesu nikakvo rješenje. Niti izbor.