Piše: Blažo Sredanović
Ovih izbornih dana, kada postaje očigledno da se Crna Gora uspravlja, mogli smo čuti i poruku srpskog vožda Vučića koji saopštava koliko on nesebične ljubavi gaji prema Srbiji, a koliko je Milo Đukanović mrzi.
No, čudno je zašto se Vučić pored tolike ljubavi mora srpskom narodu obraćati tri put dnevno i do zasićenja ga bombardovati kojekakvim izmišljotinama. Čak je stigao dotle da od sebe i svoje familije stvara martire i vidi uperenu cijev u sebe iz svakog budžaka. Valjda da unaprijed uzme akontaciju i da ga narod ožali dok je još živ. Da to slučajno nije strah, da bi slobodan narod, ostavljen na miru, mogao početi razmišljati svojim glavom i doći do istine od koje vožd zazire, kako se to već kaže kao đavo od časnoga krsta. Istine, kao što je to između ostalog i genocid nad nedužnim narodom u Bosni, što Vučić sa svojom kleronacističkom kamarilom skriva, jer se najbolje održava vlast kad se velike istine krije od naroda.
No, taj genocide nikako da nestane. Zadržao se na mapi savjesti većeg dijela svijeta i ušao definisan u međunarodni kalendar, da svake godine podsjeća one koji ga negiraju. Činjenice su neumoljive i govore same o sebi. Amerikanci kažu: if it looks like a duck, swims like a duck, walks like a duck, IT IS DUCK. Sve će to jednog dana ponovo doći na tapet, bez obzira na to što oni koji su taj genocid sprovodili, a koje još nije stigla pravedna kazna svim silama žele da izbjegnu. Dirigovanim medijima u Srbiji, a i nekim u Crnoj Gori je to česta preokupacija.
Poznato je kad politički karijerista prigrabi moć, njegova persona, ideje i njegov autoritet odmah se transponuju u rituale.
On postaje sunce oko kojeg se sve okreće. Nosilac božanstvene moći i inkarnacija mira i prosperiteta, garantora budućnosti. Uz njega je tu odmah i Srpska crkva. Sveto i profano se sjedinjuju u pokušaju osvajanja teritorija od susjednih zemalja što naravno za njih znači ostvarenje istorijske istine i pravde koja im je do sada bila uskraćena, a dolaskom vožda koji sve što je opšteljudski vrijedno proglašava anti srpstvom cilj im postaje sve bliži i lojalnost voždu i njegovim idejama postaje bezrezervna.
Crnu Goru sa svih njenih 13.812 kvadratnih kilometara, koju vožd i njegovi klerofašisti već smatraju svojom teritirijom, samo treba šapom poklopi, a Crnogorce kao narod jednostavno uništiti, da ne smetaju ostvarenju velikosrpske imperije.
I poslije svega imaju obraza da traže od nas da ih volimo!
No, stasala je kod nas u ovom vijeku jedna nova građanska mlada generacija, koja dobro zna ko je neprijatelj Crnoj Gori i njenom narodu i koja ne želi da bude ni blizu svetosavlju koje vuče u srednjevjekovni mrak. Svoju budućnost grade na evropskim vrijednostima u obnovljenoj slobodnoj i multietničkoj državi u kojoj ima mjesta za sve dobronamjerne.
Ni Joanikije, kao pokorni poslušnik, neće da zaostane za svojim idejnim i moralnim uzorom pa kaže: “oni koji u svetinje ulaze GRAJOM, pakošću i mržnjom navlače zlo na sebe” No, sve što si rekao, naš dobri bogougodniče, najviše se odnosi na tebe, jer ta GRAJA koju na ulazima u hramove čuješ nije ništa drugo već prodorna zvrka helikoptera uz koju si ušao i naružio manastir Svetog Petra Cetinjskog, pa sad sve to podsvjesno izvire iz tebe.
Ima li li većeg zla i sprdnje pred bogom i narodom nego što si ti učinio. Još si ti naopakim rezonima zaključio da “ni Njegoša ne bi bilo bez Svetoga Save jer ne bi imao odakle doći". Ostavi se ti Njegoša, tvoji horizonti ne idu dalje od tvojih koraka. Nastavi da učiš od kvazi istoričara Rakovića jer su vam karakteri, pamet i moral podudarni.
A mi ćemo kad tad doći do naše istinske crnogorske i božje pravoslavne crkve.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR