Milatović istovremeno i veliča i osuđuje napad na Dubrovnik

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

U Dubrovniku je održan samit Ukrajina – Jugoistočna Evropa na kojem je potpisana deklaracija kojom se osuđuje ruska invazija i izražava podrška Ukrajini u odbrani i oslobađanju teritorija, uključujući i Krim. Takođe je izražena podrška ukrajinskom procesu EU integracija i učlanjenja u NATO.

Crnu Goru na samitu predstavljao je predśednik Crne Gore Jakov Milatović, koji je iskoristio priliku da prošeta starim Dubrovnikom i pošalje poruku crnogorskoj i regionalnoj javnosti o važnosti dobrosuśedskih odnosa i saradnje. Na svom X profilu predśednik Milatović između ostalog je napisao: „Prije 33 godine ovaj grad bio je žrtva tragičnih ratnih dešavanja u kojima je pretrpio značajna stradanja i razaranja, čemu je, nažalost doprinijela i tadašnja politika naše zemlje. Važno je da politiku devedesetih ostavimo iza nas i da, oslobođeni zabluda i skupo plaćenih grešaka iz prošlosti, koračamo naprijed prema zajedničkoj evropskoj budućnosti.“

Otkad je stupio na crnogorsku političku scenu, još kao ministar u Amfilohijevoj Vladi Zdravka Krivokapića, riječi Jakova Milatovića zvuče neubjedljivo i ispražnjeno. Za četiri godine njegova političkog djelovanja nijesmo mogli čuti ništa osim isprazne birokratske floskule i veličanje onih ljudi u Crnoj Gori koji su upravo bili najveći zagovornici razaranja Dubrovnika i predvodnici politike devedesetih, koju Milatović navodno želi da ostavimo iza sebe.

Prva stvar koja je privukla pažnju javnosti nakon što je Milatović postao predśednik Crne Gore bilo je veličanje lika i djela Momira Bulatovića – čovjeka koji je bio predśednik Crne Gore tokom napada na Dubrovnik i Miloševićev premijer do njegova pada s vlasti. Milatović je, veličajući lik i djelo Bulatovića, istakao da će Bulatović ostati upamćen kao „političar dosljedan svojim stavovima, koji ljubav prema Crnoj Gori nije prodavao za lične i porodične benefite, već je život nenametljivo posvetio Crnoj Gori“. Zaista, postavlja se pitanje kojem Milatoviću vjerovati – onom koji kroz komentar o Dubrovniku, iako ne sasvim jasno, osuđuje politiku devedesetih, ili onom koji veliča predvodnika te politike u Crnoj Gori, odgovorne za stradanja i razaranje Dubrovnika. Kako nas je obavijestio sam Milatović, on cijeni Bulatovića upravo zato što je ostao „dosljedan svojim stavovima“, što znači da cijeni Bulatovića što je ostao dosljedan stavovima velikosrpske politike, dok šetnjom po Dubrovniku traži da se manemo te politike.

Da se radi o Milatovićevim licemjernim i ispraznim komentarima i stavovima govori i činjenica da se zalaže za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću, najžešćem zagovorniku velikosrpske politike iliti „politike devedesetih“, koja je odgovorna za brojne zločine i genocid u Srebrenici. Dakle, dok šetnjom iz Dubrovnika poziva na dobrosuśedske odnose te poziva da politiku devedesetih (velikosrpsku politiku) ostavimo iza sebe i da oslobođeni zabluda i skupo plaćenih grešaka iz prošlosti krenemo naprijed prema evropskoj budućnosti, istovremeno se svojim djelovanjem u Crnoj Gori zalaže i daje podršku podizanju spomenika čovjeku koji je guslama iznad Dubrovnika bodrio rezerviste iz Crne Gore u njihovim zločinačkim poduhvatima razaranja Dubrovnika i okoline.

Kako piše Pobjeda, Amfilohije Radović je u novembru 1991. godine bio gost rezervista iz podgoričke brigade „Veljko Vlahović“ – „Borci su ga srdačno pozdravili, čak i uz gusle. Guslao je i mitropolit odlomak iz mojkovačke bitke“ – članak je objavljen s fotografijom, na kojoj se jasno vidi kako drži gusle u rukama. Milatović vjerovatno cijeni i Amfilohija, poput Momira Bulatovića, zbog dosljednosti u stavovima, jer ni Amfilohije Radović do svoje smrti nije promijenio velikosrpske stavove iz „politike devedesetih“. Značajno je da su se i Radović i Bulatović protivili crnogorskom napuštanju „politike devedesetih“.

Milatovićevi stavovi dodatno dobijaju na tragikomičnosti ili podśećaju na stavove ličnosti disocijativnog poremećaja identiteta i kroz potpis koji je stavio na Dubrovačku deklaraciju u čijoj se tački 11 navodi – „Ponovo naglašavamo našu čvrstu posvećenost privođenju pravdi onih pojedinaca odgovornih za zločine agresije, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine.“ Milatović se, za razliku od potpisa koji je stavio, zalaže za podizanje spomenika čovjeku čija organizacija (SPC) žestoko podržava rusku agresiju na Ukrajinu i čovjeku koji je veličao ratne zločince i zločine protiv čovječnosti iz devedesetih godina.

Naime, Amfilohije Radović je za osuđenu ratnu zločinku Biljanu Plavšić izjavio „to je Kosovka djevojka“, izjavljivao da se ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić mogu slobodno kriti kod njega u Crnoj Gori, dočekivao ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana u Cetinjskom manastiru te blagosiljao pucanje njegovih pripadnika na građane Cetinja, pośećivao ratnog zločinca Slobodana Miloševića u Hagu, kojem je na kraju oprostio njegovu navodnu izdaju „srpstva“, jer je ipak pobio dovoljno balija i ustaša.

Na kraju, kojem Milatoviću vjerovati? Onom koji veliča i slavi ljude koji su najodgovorniji za razaranje i stradanje Dubrovnika ili onom Milatoviću koji osuđuje napad na Dubrovnik? Da li vjerovati Milatoviću koji veliča i slavi ljude koji nijesu nikad napuštili „politiku devedesetih“ ili onom Milatoviću koji poziva na napuštanje „politike devedesetih“? Da li vjerovati Milatoviću koji poziva da se oslobodimo zabluda i skupo plaćenih grešaka iz prošlosti ili Milatoviću koji veliča i slavi ljude koji su nas svjesno držali u zabludama i greškama iz prošlosti? Da li vjerovati Milatoviću koji se zalaže za evropsku budućnost ili Milatoviću koji je se zalaže, poput Momira Bulatovića, za submisivan odnos prema srpskom autokrati i istočnim despotijama?

Ubrzo ćemo dobiti odgovor na ove dileme. Odluka s kim će napraviti vlast u Podgorici daće nam odgovor kojem Milatoviću vjerovati. Milatoviću koji je za politiku devedesetih, predvođenu bivšim DF-om, Demokratama i PES-om ili Milatoviću koji je za politiku evropske budućnosti koju danas personifikuju DPS, Evropski savez i Preokret.

Ostaje nam da vidimo da li će Milatović uspjeti da se oslobodi zabluda da su Amfilohije Radović i Momir Bulatović ljudi za slavljene i veličanje.