Opasne igre simbola

Pročitah zanimljivu tezu u romanu Mija Popovića "Smrti se podvaljuje" - naime, da je knjaginja Darinka bacila zle čini na svog muža i čitavu dinastiju Petrovića, samim tim i na Crnu Goru. Teza golica maštu ali nisam sasvim siguran da je to moguće. Države imaju svoju sudbinu. Rat u Ukrajini bi se dogodio i da se Putin nikad nije rodio. Čak ni jedan Alister Krouli nije mogao da utiče na tok Drugog svjetskog rata, iako je pokušao. Da su ćerke kralja Nikole imale dodira sa teozofijom i okultnim krugovima preko ruskog dvora, to mi je odranije poznato. O Darinkinoj ličnosti ne znam dovoljno i namjeravam da tu temu pomnije istražim.

"Priroda je hram gde mutne reći sleću
Sa stubova živih ponekad, a dole
Ko kroz šumu ide čovek kroz simbole
Što ga putem prisnim pogledima sreću". Tako je, prije skoro dva vijeka pjevao Šarl Bodler ("Correspondences").

Savremeni čovjek više nego ikad živi u šumi simbola i signala. Neki su očigledni (znak "Stop" npr.) a neki su ispod svjesnog praga. Znate, magija nije nešto ima veze sa bapskim pričama i što se izučava na studijama sociologije pod stavkom "primitivnih naroda" kako je to vjerovao pozitivista Levi Bril. Naprotiv, magija je danas prisutna ništa manje nego u antici ili Srednjem vijeku samo što ima fensi imena - NLP, marketing, konsalting, brending...

Jedan takav ritualno - magijski čin izveo je prekjuče Andrija Mandić u crnogorskom parlamentu. Izabrati logotip neke kompanije u izvjesnoj mjeri znači odrediti njenu sudbinu. Slično je i sa davanjem imena. Pogledajte recimo simbol Agrokora. Nema potrebe da objašnjavam, mogu samo da pozdravim Frojda.

Ali kompanije koriste i mnogo suptilnije tehnike, koriste, naime, subliminalne poruke. Tramp uvijek nosi crvenu kravatu jer se ta boja podsvjesno povezuje sa snagom, uspjehom i pobjedom. Da se razumijemo - neće ti nošenje crvene kravate dati moć kao što neki ovdašnji političari misle - potrebno je da već budeš moćan - finansijski, duhovno, kako god - i onda ta boja to pojačava. Ali mi ovdje ne govorimo o američkim izborima niti o logu neke korporacije nego o (za sad samo zamišljenoj) promjeni simbola crnogorske Skupštine.

Tako da je Mandić zapravo poručio: suština ove države već je promijenjena pa je red da se i simboli tome upodobe. Na nama je da se s tim pomirimo ili da malo jače podignemo glas.

Ako je Terence McKenna u pravu i ako je svako naše iskustvo apstrahovanje, konceptualizacija, onda mi u neku ruku živimo u izmaštanom svijetu, ne stvarnom. Maya, rekli bi Hindusi. Kad vidimo, recimo, drvo, mi smo već u umu imenovali da je to drvo, mislimo da znamo šta je ono, smatramo ga za objekt među drugim objektima.

Razum izdvaja stvari iz toka, misli ih kao mrtve i onda ih postavlja na obdukcijski sto intelekta. Veoma rijetko iskušavamo drvo kao takvo, ono što je Sartr opisao u romanu "Mučnina". To može da se dogodi spontano (veoma rijetko), može da se dogodi nakon decenija meditacije ili, najzad, kad se uzme neki psihodelik. Gotovo sam siguran da se kod Sartra i mnogih drugih pisaca radi baš o tome. Znam šta može stvaralačka mašta, ali znam i da joj nerijetko trebaju razni podsticaji.

E vidite sad - većina stvari o kojima političari govore su lišene suštine, trivijalne, jednokratne, pa su građani skloni da pomisle da je sve što oni rade nevažno, da su svi isti, i da pojedinac ne može promijeniti ništa. Usudiću se reći da nama ne treba samo politički edukovan građanin već da je potrebno podizanje opšte razine svijesti.

To je golem zadatak, znam, možda i nemoguć. Zahtijevao bi kompletnu promjenu obrazovnog sistema i školu kakvu je Huxley opisao u utopijskom romanu "Ostrvo". Zahtijevao bi "prevrednovanje svih vrijednosti" i uvid da je nenormalno da neko ko gura loptu travnatom površinom sedmično zarađuje stotine hiljada eura a profesor univerziteta jedva sastavlja kraj s krajem. Jednostavno je, a ipak je utopija. To pokazuje u kolikom smo problemu.

Oktobar odmiče i bliže se Njegošev dan i rezultati popisa i o simbolima će se još više pričati. Bliži se i meni najdraži praznik, Halloween, pa ćemo bar za jedan dan iskusiti pomirenje Srba i Crnogoraca koji će unisono gunđati protiv "morbidnih zapadnih običaja" dok istovremeno celivaju leševe u crkvama ne primjećujući ništa abnormalno u tome. I dok se mi tako svađamo oko trivijalnih stvari, neko predano radi da simbolički, a to će reći suštinski, poništi Crnu Goru i njeno postojanje. Samo da ne uspije u toj namjeri a da mi to i ne primijetimo!