Za Antenu M piše: Borislav Jovanović
Nije Crna Gora zemlja čuda već pomame mitomanije i anticrnogorstva tog dvostrukog lica i naličja povampirenog guslarskog potuđeničkog erosa.
Erosa naoružanog i brifingovanog kukavičkim jajima koje moraju polagati što brže kako se ne bi desilo da im mast ode u propast.
Pogotovo, ako su pod velikim strahom od toga.
Ako je Crna Gora bila Zemlja Čuda, onda je to, zaista, bilo onda kada joj se Evropa divila kao zemlji koja je kao mala zemlja tamo neđe na Balkanu istrajavala u borbi sa svoju slobodu i nezavisnost.
Dolazili su joj evropski uglednici klanjajući joj se. To su bili prvi evropski ambasadori koje će nešto kasnije zamijeniti ofiicijelne, rezidentne, ličnosti u prijestolnici međunarodno priznate Crne Gore…
Danas njom vladaju oni koji su istovremeno njeni sopstveni i tuđi osvajači detektujući jedinstvenu priliku da avgustovskom većinom koja je stvorena izdajničkom kupoprodajom jedne uraške partije Crnogoraca, mogu da urade sve što su naumili i Crnu Goru obesprave, konačno, i državno i nacionalno i u svakom mogućem njenom postojećem znaku. Sa falsifikovanjem popisa stanovništva, pogotovo.
Sad ili nikad.
Pritom im stalno visi nad glavom velikosrpski Damoklov mač koji ne bira žrtve ili njihove ili onih koji moraju biti žrtvovani.
Kulminacija tog razvlašćenja Crne Gore od Crne Gore desilo se prije neki dan na Cetinju. Ta situacija koju, ipak, iako je od trojanskih konja sve moguće, nije niko očekivao. Pogotovo, najveći dio javnosti koji još ne vidi zlu URU pred očima. U kojoj se radi po sistemu paf – pafa.
PAF – PAF.
No, to je taktika grupacije kojoj se nazirao sam vrh ledenog brijega a sad je ogoljena i ništa joj ne preostaje nego juriš na evropsku Crnu Goru.
I to je taktika i logistika veliko – srpske “crne ruke” i novoskovane “ruke pravde” kako bi se utišana građanska Crna Gora još više dotukla. Ubila u pojam.
Kako bi se svoja diktatorska superiornost iskazala na način kao da se u Skupštini Crne Gore sa sred sredine njenog predśedavajućeg stola pojavila neka besplatna reklama koja eto sticajem nekih hitnih okolnosti propagira neke kozmetičke preparate. Ili pak reklama humanitarnog karaktera. Mnogo pa da je i od Vladike Velimirovića.
To je taj logo koji bi trebalo da zamijeni dosadašnji Logo Skupštine Crne Gore. Bio je to čin crnogorske lobotomije i majstorski odglumljene ravnodušnosti i neodglumljene bahatosti. Kao nije to ništa sve će to anticrnogorstvo pozlatiti.
To je podsjetilo na čuvenu izjavu na Podgoričkoj skupštini, a ovog puta na Cetinjskoj skupštini – Do sada smo bili Crnogorci, od danas smo Srbi. I pravo je čudo kako se ovaj predlog nije stavio odmah na glasanje, mimo dnevnog reda, ne sumnjajući da ne bi bio usvojen makar i tijesnom većinom.
Uostalom tako nešto je već viđeno više puta u protekle četiri godine.
A sve je pored ostalog objašnjeno s brda-s dola sklepanom velikom laži kako je slika, odnosno, novi logo lice zgrade Zetske banovine te da je u njoj početkom prošlog vijeka počeo da stoluje crnogorski parlamenatrizam. A tada niti je bilo te zgrade niti Zetske banovine što bi trebalo da znaju i đaci – prvaci. Sve je ojačano pričom o kralju – vitezu koji je Crnu Goru u crno zavio.
Bio je to, dobro smišljeni, omaž godišnjici ubistva Aleksandra Karađorđevića o čemu nije bilo riječi ni u Skupštini Srbije. Moglo se desiti i da logo bude u znak aktuelnog, odnosno, Aleksandrna II. Možda kapelu Karađorđvića treba poperiti ne samo na Lovćen već i na sadašnju zgradu Skupštine Crne Gore kako bi se konačno krunisalo pučističko djelovanje započeto prije osam godina.
Upravo tako, pučističko djelovanje i sadašnje guslarski opjevane avgustovske većine za koju je cijelo ovo vrijeme crnogorski Ustav u stvari stavljen van zakona. Ako već to nije, priprema mu se, svakako, novi logo. Unitaristička kasapnica. Ubrzani povratak na nikad ne prežaljenu Srbogoru. Iliti, poništavanje Referenduma.
Zlokoban je ovaj logo promovisan povodom jednog datuma koji podśeća na strašne crnogorske rane. Strašnije od svih koje je imala. No revanšizam nema granica. U njemu gospodare niske strasti!
Čuvajmo se novopečenih “većinaša” i njihovih novih logoa, odnosno, permanentnih slomova svega što je u ovoj zemlji bilo državotvorno.
SLO
Svaka čast Borislave,odličan tekst!