Kritika novog ateizma

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Čitam neke analize i čini mi se da mi još uvijek ne razumijemo suštinu procesa koji su se dogodili u Crnoj Gori. Skloni smo da mislimo da je svo društveno posrnuće kojem svjedočimo došlo od religije i da će se sve to ispraviti kad se vratimo nauci. Nedavno sam na grupi "Ateisti Hrvatske" pročitao sljedeću nevjerovatnu izjavu : "Ja ne znam zašto uopšte ljudi imaju potrebu da traže nekakav uzrok postojanja. Tu smo, svijet postoji i to je sve". Wow! Kako je sve tako jednostavno za one kojima je strano "filozofsko čuđenje", kako je sve prosto i lako objašnjivo! Čitava istorija ljudske misli za naše internet mudrace tako postade nepotrebna i "mlaćenje prazne slame". Taj koji je to rekao vjerovatno ni ne zna da je u biti sljedbenik naturalizma i logičkog pozitivizma - škole mišljenja koja drži da su metode prirodnih nauka dostatne za rješavanje svih metafizičkih problema pa i problema postojanja ili nepostojanja Boga.

Korijeni te zablude sežu daleko. Još je Frojd rekao da je "svako ko se pita o smislu života duševni bolesnik jer je smisao života u samom životu". Stari dobri Sigmund ovdje je i nehotice kazao nešto što liči na zen tradiciju iako mu to sigurno nije bila namjera. U svom eseju "Budućnost jedne iluzije" on kroz ironiju priča da je njemu potpuno nepoznato "okeansko osjećanje ne - dvojstva" o kojem govore neke njegove kolege, recimo Jung.

E pa, možda je umjesto kokaina trebao da uzima psilocibin pa bi onda razumio.

Uglavnom, neki se žale što u Crnoj Gori ima jako malo ateista, najmanje u Evropi.Ta primjedba kao implicitnu pretpostavku sadrži ideju da je ateizam superiorni i "naučni pogled na svijet". Smatram da je ovo potpuno netačno. Ne sporim da crnogorsko društvo urnisaše popovi (jer su Hrista podredili naciji) ali sam prilično uvjeren da će svijet uništiti naučnici. Da vas pitam nešto: ko je odgovoran za Hirošimu i Nagasaki - popovi ili političari i naučnici u službi zla? Lično, nikada ne bih mogao biti ateista. Vjerujem u viši duhovni poredak koji stoji iza pojavnog svijeta. I kad kažem da sam agnostik, to je samo uprošćavanje jer mi je vrlo kompleksno da objašnjavam u šta ja zapravo vjerujem. Ako baš hoćete, vjerujem da je "povijest samo niz halucinacija" (Ujević).

Ali vidite u čemu je nevolja sa statistikom. 70% građana Crne Gore se izjasnilo da su pravoslavci. Većina bez navođenja kojoj vjerskoj zajednici pripadaju, dok je većina opredijeljenih rekla da pripada SPC. Ako bismo tjerali mak na konac, što ja volim da radim, moglo bi se reći da tako nešto kao "pripadnost SPC" ne postoji. Ko god ispovijeda nikejsko- carigradski Simvol vjere, pravoslavac je. Nebitno je ide li u srpsku, rusku ili grčku crkvu. Druga je stvar što se Srpska crkva toliko srodila s idejom nacije da je skoro zaboravila na svoju duhovnu misiju (čast malobrojnim izuzecima).

Hindusi imaju jedan fenomenalan koncept koji se zove Ishta - Devata, što bi otprilike značilo lični bog. Ne bog kao ličnost već bog koji najviše odgovara nečijem temperamentu, karmi, afinitetima i duhovnoj zrelosti. U Indiji obično astrolog to određuje na osnovu vrlo komplikovanih izračunavanja (zapadna astrologija je tropska a indijska sideralna i znatno preciznija) ali pojedinac može i sam pokušati da odredi svoje božanstvo. Za mene bi to recimo bio Šiva. Šiva ima mnoštvo aspekata, neki su blagi, neki zastrašujući. Kao Bhairava ( Radosni proždirač) on luta smašanima (spaljivalištima mrtvih). On je zaštitnik onih asketa posutih pepelom od kojih puk zazire a koje je Hermann Hesse sjajno opisao u "Sidarti". Kao Rudra (urlač) on je uvijek tamo gdje je smrt. Kao Mahakala on uništava pojavni univerzum na kraju jednog kosmičkog ciklusa. A kao Natarađa, "kralj plesača", on je taj koji razbija veo iluzije pojavnog svijeta. Prilično cool, zar ne? Kad bi postojao Bog darkera i hevi metala, to bi upravo bio Šiva. Ovo pišem na Saturnov dan, tek da simbolika bude potpuna.

Elem, trebalo bi pročitati briljantnu studiju Milovana Đilasa, (komuniste, razumije se) o Njegošu da bi se razumjelo koliko su Crnogorci ne formalno već dubinski religiozni. "Vjera Crnogoraca u Svedržitelja je tolika da svaki misli da ima lični odnos sa njim". Šta rekoh maloprije? Ishta Devata, upravo to, iako stari Crnogorac nije ništa znao o hinduizmu. Đilas je to shvatio, nije pao u zamku u koju padaju novi ateisti da je razum mjera i kriterij svega. Inteligentni ljudi shvataju da ne mogu sve znati, glupi ljudi kažu "vjerujem nauci". Religioznost ili, ako više volite taj izraz, spiritualnost je svakom društvu potrebna. Nemojte mi govoriti da u srećnim zemljama ima najviše ateista. Pogledajte statistiku samoubistava u Finskoj, Sloveniji i Japanu prije negoli donesete ishitrene zaključke o sretnim društvima. Plima hiperreligioznosti na Balkanu donijela je, dabome, sa sobom i dosta duhovnog mulja, dosta zastranjenja i ekstrema (nihab, burka, ekstremni stavovi o abortusu, svetosavski filetizam itd.)

Kad se sve to vremenom pročisti, kad vjera opet postane stvar intime a ne nešto što se javno ističe kao nacionalna zastava, i gledišta na ovu problematiku će, držim, postati uravnoteženija. A ja se nadam da će na idućem popisu biti više ne ateista, već više neopagana, budista, panteista...

Danas, kad je informacija o svakoj duhovnoj tradiciji lako dostupna, gotovo da je porazno biti zagovornik razuma. To su ideje devetnaestog vijeka, beznadežno passé.

Da ne bude nikakve dileme:što se tiče našeg glavnog problema, zalažem se za pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, ni srpsku ni crnogorsku. To je jedino rješenje koje nas može spasiti od potencijalnog sukoba. Znam - protivno je ustrojstvu pomjesnih crkava. Pa neka je. Kanoni i postoje da bi se rušili.