Moračka lisica i "zečevi"

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Na Cetinju smo imali jednoga hrabroga Nena Kaluđerovića i stotinu zečeva, izjavio je juče predśednik crnogorskoga parlamenta četnički vojvoda Andrija Mandić u odgovoru na opasku Danijela Živkovića da opozicija neće śeđeti skrštenih ruka ako Mandić krene u realizaciju svojih ideja. A kad je tako, onda bi i gdin Živković i sva opozicija morala raskrstiti ruke jer je Mandić odavno krenuo u realizaciju ideja - istina, ne svojih no onih za čiju realizaciju Srbija već vijek i po angažuje servilne crnogorske izrode. Morali biše raskrstiti ruke onako kako ih bijahu na Belvederu raskrstili onih "stotinu zečeva" u jučerašnjoj interpretaciji moračke lisice, koja je na te zečeve poslala silne odrede do zuba naoružane policije i kriminalaca, bagere, suzavce i gumene metke. Ti su zečevi tada pokazali svijetu kako je Vučićev Srpski svet okupirao Crnu Goru i kako sprovodi brutalno nasilje nad građanima i ustavnim ustrojstvom države. Nije nakon toga padalo na um nijednoj ursuli da pohvali Vučićeve šoviniste kako brzim koracima napreduju ka EU. Da je oko Nena Kaluđerovića bilo zaista stotinu zečeva, dovoljne bi Porfiriju bile i moračke lisice da mu prokrče put do manastira.

Političke su prilike danas neuporedivo gore od onih koje su rezultirale belvederskim otporom. Nije više riječ ni o tome ko će koga śesti u tron Sv. Petra Cetinjskoga, nije više riječ ni o tome hoće li se Njegoševe kosti iz Mauzoleja premjestiti u planiranu kapelu kao simbol Vučićeve okupacije Crne Gore, nije više riječ ni o tome hoće li srpski biti službeni jezik u Crnoj Gori. Riječ je o zloupotrebi dvojnoga državljanstva kao metoda da se u crnogorski birački sistem uvedu nekolike desetine hiljada Vučićevih birača iz Srbije i regiona, nakon čega bi svi budući izbori izgubili smisao, a Crna Gora i formalno svedena na region Srpskoga sveta. Takva Crna Gora bila bi grobnica za Crnogorce, a odmah za njima i za sve ostale nesrbe, osobito Bošnjake čiji tobožnji nacionalni predstavnici iz BS služe kao paravan za sprovođenje velikosrpske politike Aleksandra Vučića.

Otpor, dakle, otpor svemu što sprovodi ili najavljuje vlast Andrije Mandića politička je i moralna obaveza crnogorske opozicije. Hrabrost Nena Kaluđerovića, hrabrost koju mu i Vučićev okupacioni guverner Crne Gore priznaje, ono je što crnogorska opozicija mora demonstrirati da bi Mandić ustuknuo. Cijena za pojedinačnu hrabrost može biti previsoka, poput one koju plaća i Neno i cijela mu familija. No opozicija udružena u otporu prema onima koji koriste institucije sistema da bi uništili taj sistem, u otporu prema veleizdajnicima i promoterima sluganstva kao patriotizma - ne može čitava biti ni uhapšena ni likvidirana. Osobito zbog toga što bi uz tako udruženu opoziciju, spremnu da pokaže hrabri demokratski otpor, stalo stotine "zečeva" radi odbrane Crne Gore kao ambijenta u kome je moguće živjeti.

Zna se zašto Mandić pominje Nena Kaluđerovića. I od slike njegove streca ova izdajnička i kukavička vlast, osobito što znaju da su uz njega u odbrani dostojanstva Crne Gore stotine onih koje uzaludno godinama pokušavaju ustrašiti kao zečeve.