Krađa i prekrađa simbola

Za Antenu M piše: Borislav Jovanović

Poslije skidanja Crnogorske zastave sa posebnim novoistorijskim kontekstom, dakle, posebenim državnim i nacionalnim, sambitnim pečatom iz hola Skupštine Crne Gore i samo neđelju dana prije toga pokazivanjem novog loga Skupštine Crne Gore, ova, dva djela - nedjela, ili dvije samovolje čelnog čovjeka Skupštine Crne Gore nijesu ništa drugo već javna, potmula, transparetna i skoro na infantilan način predstavljena, objašnjena, krađa i prekrađa onog što je pečatna, vrhovna, simbolike jedne države.

To je eklatantan primjer privatizacije raspolaganja tom specifičnom i nedodirljivom vrstom državne imovine kakve vjerovatno do sada niije bilo.

Ili, preciznije rečeno, jedna vrsta političkog švercovanja kako bi se malo po malo, a da bude sve u stilu zamjene jednog flajera drugim, ili poigravanja na sitno sa krupnim stvarima i statusom ove države, kojoj oni koji to rade ne rade iz volje za njeno uzdizanje već iz velike trke i ultimativne potrebe za njenim srozavanjem i razdržavljenjem kako sa vrha tako i iz temelja.

Što prije to bolje jer se svakog časa sve može okrenuti drugačije. Uhvatiti priliku dok se može računati, ili prijetiti, makar i formalnim, odnosno, šupljikavima, demokratskim putem. Ustvari, anarhijom, zakonom sile na sramotu do velikorspske Crne Gore.

Smiješno je, da nije tragično, Crna Goro, kad vam neko sa vrha države koju ne priznaje kaže da zamjena zastave jedne države sa jednom slikom duboke apstrakcije kaže da je to urađeno iz nekakvih dušebrižnih razloga jer će zastava biti sakrivena od svakodnevne svjetlosti, te zaštićena u nekom mračnom ćošku, pa, eto, radi njenog zdravlja i dugovječnosti čuvati je na sigurnom.

Pa to ni vrhnunski muzeolozi i odgovorni ljudi muzeološke struke, kada je riječ, pogotovo, o državnim simbolima, ne bi mogli da izgovore. A, ako  bi, i  to već morali da rade, ne bi to bila stvar pojedinačne volje, samovolje, bez odluke, bez potpisa i pečata. Baz rasprave za javnost.

I još pogubnije, za onoga koji to govori obrazlažući da je bolje da đeca kad dolaze u Skupštinu, vide – a dolaze jedan put godišnje, službeno –  sliku jednog velikog slikara za kojeg onaj ko ga izlaže smatra da je slikar izvanjac, a da zastava počiva kao u ćivotu. Pa čemu ta, tako providna lakirovka. Ta, kao pod lupom prozirna mišolovka.

Čemu? Svačemu! Odnosno, ažurnom svojatanju tuđeg!

To nije priča ni za današnju malu đecu, ali kod današnjih Crnogoraca je stanje skoro pa takvo. Flaster na ušima, flaster na ustima. Pa i na očima…

Prije svega, zbog toga što jedna samostalna država ima anticrnogorsku većinu - ili ako nije tako - neka onda ta vajna većina pokaže svoj stav o ovim anticrnogorskim smicalicama. O ovim beskrupuloznim prizorima i nadzorima u Skupštini Crne Gore. I ne samo u Skupštini…

Ovo, iz dana u dan, dinamizovano, švercerajsko švercovanje, duboki ulazak u sivu zonu politike i ustaljivanja njene prakse, Crnu Goru kao da će uskoro dovesti do potpisivanja, još jednog tajnog ili javnog, izdajničkog, Temeljnog ugovora. Pa će ne samo kulturno – istorijska baština već i teritorijalna baština Crne Gore biti izručena davnašnjim Nemanjićko – Karađorđevićkim ciljevima.

Probudi se već jednom crnogorska i građanska Crna Goro, ako te još ima! Vidite li, a vidite, što se čini od sopstvene kuće. Kako nam je restauriraju po volji velikorspkog dizajnerstva. Ostajemo bez svog istorijskog pokućstva. Zamjena je crnoruka.