Ortodoksni partibrejkeri

Za Antenu M piše: Petar Pesterović

Svita Jaonikija je bila neprijatno iznenađena kada je ugledala vladiku Mihaila na prvom rođendanu Mikijeve Vlade. Administrativno agilni, kako ih je Bog dao, tj. želja da im se niko ne miješa u stvari katastarske i građevinske, odmah su se zaputili u Agenciju za zaštitu (duhovne) konkurencije.

Tamo su izložili sljedeće činjenice...

Reformistički biznis plan

Mi imamo ćagu zvanu temeljni ugovor, da smo ovdje bili prisutni i prije sopstvenog osnivanja. Mi smo ukinuli Episkopski savjet Rista Radovića koji je htio da usložnjava rad naše matične institucije, mi smo mu malo promijenili i pečate. Mi smo Mitropoliju crnogorsko primorsku stavili na rang eparhije, da bi se ona u lancu profitnih centara pružalaca duhovnih usluga uklopila u jedan skoro globalno prepoznati proizvod na koji se masa žari i pali.

Mi smo ustoličili Metodija u direktnom prenosu na RTCG, slavili svetosavsku akademiju u okviru KUP na Parlamentarnom kanalu, čime smo otkrili jedan žanrovski melanž kojim se naša sabraća u prodaji magle Raonikije i doktor Antidoping mogu ponositi do posljednjeg daha, ili žmirke SDT.

Štaviše, razvijamo prodžekt milion za đaka, jer se u našoj - šta našoj, sviju nas – svetosavskoj gimnaziji prijavilo 6 polaznika. Nijesmo htjeli da otkrivamo, ali poštujući kapacitete i diskreciju Agencije moramo prijaviti i dalje poteze rada sa omladinom. Naime organizovaćemo kao u dobra stara vremena omladinske radne akcije i CG omladina će imati šansu, izazov, priliku i čast da gradi – Porfirijevu rezidenciju.

Za generacije koje rastu

Već smo i smislili slogan koji će da ujedini, brendira i poentira, a u stvari da iskaže jedinstvo naših svjetonazora koje neko, kao ovi Spajkijevi čudni gosti, žele da omalovaže, stave pod upit, ili van sistema takoreći...

"No se noste na Dedinje, đe su naše sve svetinje.''

Ima li što ljepše, smislenije, nego da se zaori eksurzijskim autobusima kad se krene da se pohodi Hram, Vućelićev stadion sa Belivukovim bunkerom, sajam knjiga sa hamburgerima i Šešeljevim memoarima, Karlovci sa Nensi... I na kraju garaža i odaje  gospodina Perića koji se potajno volio sa Zagrebom. I toliko srastao sa njim da mu se možemo slobodno obratiti kao ipojednom purgeru.  

I za kraj, ali ne najmanje važno, sve su ovo obrazovni poduhvati smišljeni u našim kreativnim radionicama. Kao vrhunac i nešto do sada neviđeno u bivšim jugoslovenskim državama tlačenim dobrim obrazovanjem i držanjem religijskih radosti na margini dešavanja, uvešćemo i pravoslavne bogougodne vrtiće.

Plan i program – dovoljno je reći da će se zvati Kačavenda i Pahomije, dva drugara utemeljena u duhovnom jedinstvu i fizičkoj aktivnosti. Vidite kako pravimo otklon od prozaičnih Bora i Ramiza, Paje i Jareta, Mirka i Slavka... dueta koji su slavili agresivni oslobodilački duh i banalne poslove transporta. Ako Bog da slijedi nam mir, nježnost i duhovnost. Kako u vrtićima, tako i širom Vaseljene.

Siroti, mali hrčak, tj. administrator ili šraf Mikijeve rastuće evropske birokratije, je već za ponedjeljak ujutro, čim se otvore dvori Agencije spemio dopis kojim se odobravaju sve misli, akcije i djela Jaonikijevih i Metodijevih drugara.

Samo mu je kroz glavu za trenutak prošla dijabolična misao.

"Čiji je katastar, utemeljen SAD 1,2,3, toga su i ovce..."

Srećan nam prvi rođendan.......