Piše: Aleksandra Bosnić Đurić
Stisnutu pesnicu, simbol pokreta Otpor iz devedesetih godina prošlog vijeka, ovih je dana u Vojvodini i Srbiji zamijenila jarko crvena otvorena šaka, koja se kao novi simbol nadovezala na protestnu poruku građana iz novembra 2024. godine – Krvave su vam ruke. I zaista, novembarski pomen tragično poginulim građanima, građankama, mladima i djeci ispod betonske nadstrešnice u Novom Sadu kao i protesti usmjereni protiv korupcije, uzurpacije institucija, dovođenja nestručnih a partijski podobnih kadrova, netransparentnih javnih nabavki, tajnih ugovora, svakovrsne represije, nabujalih mehanizama autoritarnosti koji u Srbiji ulaze u trinaestu godinu, po mnogo čemu su drugačiji od svih prethodnih pomena i protesta. A bilo ih je...
U trenutuku dok pišem ovaj tekst, počela je šestosatna blokada Varadinskog mosta Duga – nastavak protesta koji je 5. novembra počeo na mjestu stradanja nedužnih građana ispred Željezničke stanice u Novom Sadu, a završio se incidentima ispred novosadske Gradske kuće. Uz poruke Ruke su vam krvave, SNS sijenka nad Srbijom, Ni lijevi ni desni, Mi smo oni sa dna i Došli smo po vas s vrha, Korupcija vlada a narod strada, građani su demonstrirali svoj bijes polivajući crvenom bojom i prekrivajući crvenim šakama površine onih institucija i prostorija stranke koje smatraju odgovornima i za činjenje i za nečinjenje.
I, baš u trenutku dok pišem tekst, a situacija poput ove se ne dešava često, pratim direktan prenos u kojem nas novinari nezavisnog medija obavještavaju da su neposredno pred početak protesta nastavljena privođenja aktivista i aktivistkinja. I dok se po Varadinskom mostu otiskuju nove jarko crvene šake, saznajemo da su među večeras privedenima i dvije studentkinje. Neki od privedenih su nakon 45 sati provedenih u pritvoru pušteni da se brane sa slobode, jedan novosadski odbornik je u kućnom pritvoru od mjesec dana, a za šestoro mladih ljudi, uglavnom ispod 30 godina starosti, određen je pritvor od 30 dana. Među njima je i Relja Stanojević, mladić kojeg je od pokušaja opskurnog privođenja od strane lica u civilnim odijelima i s kapuljačama, koji su se tek kasnije legitimisali kao policajci, branio bivši predsjednik jedne vojvođanske opštine koji je potom i sam priveden.
Srbija je ovog novembra ispunila svoju autokratsku kvotu i dobila, u svega par dana, signifikantan broj političkih pritvorenika. Šta se zapravo dogodilo te bijesne i besane noći u Novom Sadu ispred Gradske kuće pokušala je da objasni docentkinja na Katedri za psihologiju Filozofkog fakulteta u Novom Sadu i članica građanskog pokreta Bravo, Bojana Bodroža. Ona nije govorila o ubačenim elementima, provokatorima, batinašima i nekim navijačkim grupama tradicionalno zaduženim za podsticanje nasilja na protestima. Govorila je o bijesu običnih građana. „U ovoj situaciji“, kaže ona, „ja bih rekla da nije tuga bila dominantna emocija, ona je postojala sigurno zbog stradalih ljudi, ali ono što je specifično je izuzetno snažan bijes. Mislim da smo mi svi izuzetno bijesni i vrlo je jasno zašto je to bijes više nego tuga. Bijes je zbog toga što nam je svima jasno da postoje neki ljudi koji su odgovorni za sve što se desilo, neki ljudi koji nijesu radili svoj posao onako kako je trebalo da ga rade i zato što znamo da je sve ovo moglo da bude izbjegnuto“.
U znak podrške njihovom privedenom članu, novosadskoj javnosti sinoć se obratilo Pozorište promjena, vrlo jednostavnim saopštenjem i pozivom: „Poštovana publiko, Promjenaši zajedno s ekipom predstave Kepler 452-b odlučuju da otkažu sjutrašnje igranje. Smatramo da naša moralna odgovornost nalaže da sjutra postoji samo jedno mjesto u Novom Sadu na kom se treba naći u to vrijeme, a to je most Duga od 18 sati. Naš dugogodišnji član, kolega i prijatelj, jedan je od nepravedno uhapšenih. Mi sjutra stojimo uz našeg kolegu. Izvinjavamo se svim ljudima koji su planirali da provedu petak veča s nama, i dalje mogu to da urade na drugi način, tako što će nam se pridružiti. Pozorište je često prostor borbe, ali ta borba sada prelazi na ulicu. Autonomni festival žena i Pozorište promjena obavijestiće publiku o narednom igranju“.
Neposredno uoči blokade Varadinskog mosta u Novom Sadu oglasila se i novosadska Akademija umjetnosti. Naime, dekanski kolegijum Akedemije umjetnosti Novi Sad poslao je javnu i glasnu podršku svojim studentima, apelujući na pravo na mirno okupljanje i izražavanje protesta povodom tragedije na Željezničkoj stanici. U saopštenju su naveli: „Izražavamo protest zbog privođenja našeg studenta Relje Stanojevića od strane nelegitimisanih lica i zbog određivanja pritvora od 30 dana“. Apelovali su na nadležne da hitno reaguju i ukinu pritvor njihovom studentu.
Proteklih nekoliko dana u Novom Sadu privedeni su Miša Bačulov, odbornik u gradskoj Skupštini; Goran Ješić, bivši predsjednik opštine Inđija i bivši potpredsjednik pokrajinske vlade; Bojan Terzić, aktivista; Dorotea Antić i Mila Pajić, aktivistkinje; Miran Pogačar, odbornik u gradskoj Skupštini (priveden je prve i ove večeri, dakle, dva puta)... Osumnjičenima Bjelić Ivanu, Mudrinić Aleksandru, Lučić Saši, Kolović Maksimu, Mladenović Mihajlu i Stanojević Relji, zbog sumnje da su izvršili krivično djelo nasilničkog ponašanja na javnom skupu, sudija za prethodni postupak Višeg suda u Novom Sadu odredila je pritvor do 30 dana. Njihova imena u regionalnom kontekstu vjerovatno ne predstavljaju značajnu informaciju, međutim, za njihove roditelje, porodice, prijatelje, koleginice i kolege, profesore i profesorke, saborkinje i saborce znače mnogo.
Jedna od poruka koja putem mreža dolazi iz Beograda, upravo ovih minuta, glasi ovako: „Novi Sade, hapse vam djecu na Varadinskom mostu“. Druga protestna noć u Novom Sadu je tek počela i u ovom trenutku niko ne može sa sigurnošću da zna koliko će još biti uhapšenih. Među njima će se možda naći još aktivista i aktivistkinja, gradskih odbornika i odbornica, studenata i studentkinja.
Ovaj dramatični sljed događaja pokazuje, s jedne strane, izuzetnu nervozu autoritarnog režima u Srbiji, koji brojnim privođenjima i neosnovanim brzopoteznim pritvorima pokušava da skrene pogled javnosti s neobične činjenice da niko od više desetina saslušanih u vezi rušenja nadstrešnice nije u pritvoru. S druge strane, bijes građana sve više raste kako prolazi dani državnog ne-činjenja u ovom slučaju. U ovom (ne)očekivano žestokom sukobu „države“ i društva glavna tema je, u suštini, neograničena i ničim kontrolisana moć autioritarne političke vlasti. Sukob je razultat nemogućnosti aktuelne državne strukture da obezbijedi legitimni ambijent za beskonfliktno rješavanje svakodnevnih problema, odnosno, permanentno intervenisanje režima u svim aspektima društvenog života. A to se, prije ili kasnije, uvijek pokazalo kao neodrživa i na poraz osuđena politika.
U to su uvjereni i građani-u-protestu koji uz poruku da „godine ćutanja završe minutom ćutanja“, obećavaju da njihov bijes neće suzbiti sve agresivnije ponašanje režima. Naprotiv. Protesti će nastaviti da rastu, sve dok bijele ruže i krvave ruke ne budu zamijenjene.
Crvenim ružama i čistim rukama.
Ana
Podrska gradjanima Srbije. Micite zlo