Srbin u Londonu

Piše: Darko Šuković

Homo Sapiens, čak i kad nije mrdnuo iz zavičaja, predstavlja skup više osobina: muško je ili žensko (po Trampu sve mimo toga neće moći); bijelac je, crnac ili žut, a ni crvenokošci nijesu načisto istraženi prije nego su bledoliki privedeni pojmu inkluzije i suživota; može biti mršav i otutašan, nevelik i visok; dobar, loš i zao - takoreći i čojek i pogan; roker, guslar ili folker; pristalica žandara ili komita, četnika ili partizana; brz ili spor; marljiv ili lijen; ćelav ili kosmat; snob, skroman, uviđavan, agresivan, povučen, liberal, konzervativac, filatelista, patriota, izdajnik...

Rjeđi je slučaj, ali se nađe i takvo čeljade koje sebe svede na jedno svojstvo - na nacionalni iskaz. U slučaju sa slike- na Srbin.

Sekretar očito ne zna da "Srbin u Londonu" nije vijest otkad je Miloš Crnjanski dobio spomen-ploču u Kvins Kortu, Yu grupa impresionirala "Marki", a Ivan Golac zabio sa 40 metara u rašlje za Sautempton. Nebitno što je pisac rođen u Mađarskoj, desni bek u Hrvatskoj, a prezime Jelić budi opasnu sumnju na crnogorsko porijeklo. Tim prije je sekretar Ministarstva turizma okašnjeli, otužno farsični promoter koncepta čovjek-nacija, umjesto da bude ono što mu je u opisu posla, čovjek-destinacija.

Džaba amblematični Big- Ben i Vestminsterska palata u pozadini, imunitet na pripadnost svijetu je apsolutna. Tako je London, umjesto mjesta na kojem se promoviše "divlja ljepota" Crne Gore, bio pozornica identitetskih frustracija Crnogoraca. Prilika za srbovanje o trošku države. Što je, jel'te, nezdravije po mentalno zdravlje nacije i masu puta štetnije po državnu kasu od onog čuvenog pušenja o trošku države.